Foto: Nova S

Pred Srbijom su dva velika projekta, za koje pojedini stručnjaci i aktivisti smatraju da bi mogli da budu pogubni po očuvanje životne sredine. To su projekti Rio Tinta kod Loznice i Ling Longa u Zrenjaninu. Tu su i stari zagađivači, poput topionce i fabrike sumporne kiseline u Boru ili železare u Smederevu. Mnogi smatraju da ih iz ekoloških razloga treba zatvoriti, ali postavlja se pitanje - šta onda?

Autor: Marko Novičić

Zagađenje vazduha, rudnici, topionice, fabrike, železara, individualna ložišta. Često slušamo o svemu što nas truje. Mnogo ređe o tome kako ove probleme zaista rešiti.

„Obrni, okreni – sve se svodi na problem države. Neko mora da reši energetsko siromaštvo, energetsku tradiciju mora da započne i to je nešto što građani ne mogu sami da reše, a uvek se to svaljuje na građane – naš visok standard, kako se mi vozamo kolima, a istraživanja su pokazala da saobraćaj nije jedan od glavnih zagađivača – jeste, ali ne za pm2 čestice. Ii onda mi kada se bunimo postanemo razmaženi i krivi, u stvari pravi glavni krivac jeste inferiorna državna aparatura“, smatra Bojan Simišić iz Eko straže.

Jedan od odgovora na stanje u kome se nalazimo, kada je reč o životnoj sredini, jeste ekološki ustanak, koji će ponovo biti održan sutra u Beogradu. Ipak, da li je protest rešenje za velike srpske zagađivače?

„Osnovna optužba Aleksandra Vučića jeste da mi želimo da ugasimo radna mesta, da ugasimo Bor, Smederevo i Kostolac. Da budem vrlo jasan – niko nije lud da zatvara ni Bor, ni Smederevo, ni Kostolac. Samo u Boru 5.000 rudara hrani svoje porodice. Da – Bor, ali da – i čist vazduh. Isto ono što su uradili Nemci, Šveđani za svoje zagađivače i velike komplekse, uradićemo i mi. A to je ugradnja najmodernije tehnologije na sve zagađivače“, izričit je Aleksandar Jovanović Ćuta iz pokreta „Odbranimo reke Stare planine“.

Gašenje rudnika, železare ili bilo kog pojedinačnog zagađivača ne bi mnogo toga promenilo. Ono što je potrebno je sistemski pristup celokupnom problemu, uključivanje svih relevantnih ministarstava i institucija, ali i stručnjaka koji poslednjih godina ukazuju na ono što ne valja, smatra Bojan Simišić.

„Možda nemamo stručnjake koji su usko profilisani za to, ali sigurno imamo ljude koji znaju gde da gledaju. Oni se nalaze po fakultetima, recimo Hemijski fakultet, u NVO sektoru, mi te ljude mora da uključimo, a ne te iste ljude koji nas ubeđuju da nema zagađenja i da mi udišemo relativno čist vazduh, a u stvari udišemo kancerogene materije“, navodi Bojan Simišić iz Eko straže.

Tako i ministarka rudarstva i energetike Zorana Mihajlović kaže da je zaštita životne sredine generacijsko pitanje, ali da pojedinci zloupotrebljavaju ovu temu u političke svrhe.

Pogledajte prilog iz emisije „Među nama“:

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare