Šta kažu mladi kao da više decenija nije nikog previše interesovalo. To se definitivno promenilo. Kako to izgleda statistički i viđeno očima istraživača, saznajte u priči Jelene Kikić, reporterke Dnevnika na TV Nova.
Od izmanupilisane omladine koju mito može da natera da promeni stav, do optužbi koje se na javnom servisu nisu čule od devesdesetih – kratak je put
„Poštovani građani, od svega što sam sinoć govorio najveću pažnju javnosti i ogroman interes je izazvala ideja za stanove za mlade ljude, drago mi je zbog toga“, rekao je predsednik Aleksandar Vučić.
„Nepoznata lica koja se predstavljaju kao studenti u blokadi u ovom kontekstu deluju kao oni koji odlučuju ko ima pravo da buide novinar, podsećaju na mehanizme kontrole i cenzure iz prošlosti, poput Novinarske komore nacističke Nemačke“, rekao je isto predsednik Aleksandar Vučić.
Za manje od pola godine ton kojim se o mladima govori drastično je promenjen, posebno tamo gde bi morao da ostane neutralan.
„I dalje mislim da je nacionalni servis kao takav javni servis, da on ima određenu ulogu u tome da čak i ljudi koji ne koriste društvene mreže, koji nas ne prate, koji su iz nekih drugih, možda čak i protiv blokada kao takvih, da oni čuju naš glas. tako da nacionalni javni servis , RTS i drugi, ostaju nekako institucija i ostaju mediji kojima mi moramo da se obraćamo“, kaže Ela Zeković, studentkinja Fakulteta političkih nauka.
„Mediji su stub društva i sve što se tamo dešava nekako na kraju dana mora da dođe do mladih pre ili kasnije. tako da su mladi samo u jednom trenutku progovorili, možda upotrebili neke alternativnije metode da o tome pričaju jer nisu bili pozivani na neke televizije ili u neke novine, ali su oni zapravo sve vreme osećali posledice toga kako mediji izveštavaju odnosno nažalost kako neizveštavaju o njima“, smatra Marija Jovanović, Institut za medije i različitosti – Zapadni Balkan.
Na koji način se mladi i teme koje ih se tiču su predstavljeni u tradicionalnim medijima i na društvenim mrežama tema je najnovijeg istraživanja KOMS-a – “Mladi u medijskom ogledalu 2024″.
„Ključne tačke su da je aktivizam mladih ovog puta zastupljeniji od bezbednosti mladih koja je pre bila zastupljenija isključivo zbog priloga iz crne hronike odnosno sadržaja vezanih za crnu hroniku. ključni nalaz je takođe je to da mladi moraju da učine nešto kolosalno da bi se pojavili u medijima, odnsono da bi se njihove teme pojavile u medijima i opet s druge strane čak i kada se pojavljuju u medijima uglavnom su u nekom negativnom kontekstu izuzimajući par televizija koje su na kablovskoj mreži“, otkriva Ivan Subotić, istraživač.
Kolosalna stvar dogodila se 22. novembra prošle godine, kad su mladi rekli da je dosta i da budućnost mora da se menja.
„Deo medija odlučuje da ignoriše mlade čak i nakon 22. novembra odnosno napada na studente FDU, recimo tu spadaju RTS, Kurir, Večernje novosti a s druge strane neki drugi mediji tada sve više i više počinju da izveštavaju o mladima i to upravo o toj temi aktivizma“, kaže Subotić.
Šta o misle o tome kako se o njima govori, kakva slika stvara i koliko se poštuje njihova reč, studenti danima dokazuju u Takovskoj i ispred studija RTS na Košutnjaku. Šta su imali, rekli su i privatnoj televiziji odnosno njenim urednicima koji su studente direktno optuživali za terorizam deleći njihove privatne snimke i zloupotrebljavajući njihove telefone. Blokirali su ih.
„Mi nismo tražili da se Informer kao takav ugasi, mi smo tražili da se njemu ukine beogradska frekvencija baš zbog načina na koji oni izveštavaju generalno i pogotovo način na koji oni izveštavaju o našim koleginicama i kolegama i targetiraju ih generalno u svojim nastupima i obraćanjima. Mislim da ne želimo da tražimo ukidanje nekih određenih stvari, samo tražimo da oni funkcionišu po zakonima i pravilima koji su već ustanovljeni i da postoji telo koje će moći njih da kontroliše.
– I infomer je vratio frekvenciju, jel ste sad pobedili? Mislim da nismo pobedili na način na koji smo hteli, nismo dobili odgovor REM-a, nismo dobili odgovor institucije, to što su se oni povukli i dalje ne znači da institucije rade svoj posao“, ističe Zeković.
Sadržaj, jezik i kontekst u kojima se mladi pominju u medijima važni su ne samo zbog slike koja se o njima stvara već i zbog sticanja njihovog poverenja.
„Svaka grupa o kojoj se izveštava treba da bude pitana kako želi da bude izveštavano o njima. Da li su to ljudi sa invaliditetom, da li su to mladi, da li su to Romi, nebitno je, znači Romi moraju da se nađu u redkaciji kako bi se adekvatno izvešptavalo o njima. A kada se mladi pitaju onda će samim tim i te neke informacije da budu i čitanije i viđenije i onda će možda i mladi više da se okrenu tradicionalnim medijima, koje eto pričamo onjima kao da su zaboravljeni, a mladi hoće da geldaju RTS, ili hoće da geldaju N1 i Novu samo je pitanje da li će se tamo dešavati nešto što njih zanima“, kaže Jovanović.
Za razliku od generacija stasalih na omladinskoj štampi, radio stanicama i tv emisijama, omladinskih medija danas je sve manje. Čak i onih onlajn.
„Upravo je taj problem što ne postoje omladinske redakcije, dakle mi nemamo redakciju koju čine mladi ljudi, kao što je slučaj na našem portalu, gde mladi stvaraju za mlade. U mejnstrim medijima nema mladih, i to je ono što je veliki problem, ne govore mladi u ime mladih nego uvek nas neko predstavlja taklo da to je ono što nas razlikuje. Da li to znači da ćemo mi biti manje zastupljeni u medijskom prostoru , da. ali da li ćemo nastaviti dalje da radimo da bi se taj medijski prostor proširio za nas takođe da“, kaže Miljana Jovanović, glavna i odgovorna urednica portala za mlade „Mingl.“
Postoji ipak jedan medij u kom su studentske blokade bile ubedljivo najpopularnija tema prošle godine, pokazuje istraživenje KOMS-a. TikTok. Ipak, pet meseci ne može da stane u jedan minut.
Prilog pogledajte na početku ove vesti.
BONUS VIDEO: Medijska priprema da studenti sada postanu teroristi?