Klara Cetkin
Klara Cetkin; Foto: Roger-Viollet / Roger Viollet / Profimedia

Nemica Klara Ajzner je kao ćerka seoskog učitelja i majke domaćice mogla da ostane u okvirima skromnog života svojih roditelja, da postane primerna supruga, majka, žena koja ispunjava sve svoje dužnosti. Zahvaljujući tome što nije - danas slavimo 8. mart.

Upravo je Klara Cetkin (Ajzner joj je devojačko prezime) na Prvoj međunarodnoj ženskoj konferenciji 1910. u Kopenhagenu predložila da se jedan dan u godini posveti ženama. Predlog je prihvaćen i prvi Dan žena obeležen je 19. marta 1911, da bi kasnije to bilo promenjeno u 8. mart, jer su toga dana 1917. žene u Sovjetskom Savezu dobile pravo glasa. UN je taj datum prihvatio 1975. i proglasio ga Međunarodnim danom žena, koji podseća na borbu koju su povele Klara Cetkin i druge hrabre žene tog vremena koje su želele drugačiji život od onog koji im je društvo nametalo.

Klara je to znala sa samo 15 godina, kad je počela da se školuje za učiteljicu u klasi Auguste Šmit, borkinje za prava žena.

U krugu ruskih studenata sa kojima se družila i diskutovala o socijalističkim idejama, upoznala je svog budućeg muža Osipa Cetkina. Zbližila se s njim, a kad je uhapšen i proteran iz zemlje, spakovala je kofere i preselila se u Pariz da bi bili zajedno. Uzela je njegovo prezime, ali se nikada nije udala za njega da ne bi izgubila nemačko državljanstvo. Dobili su dvoje dece i živeli u siromaštvu, ali ostajući pri svojim uverenjima.

Klara se bavila novinarstvom i prevoditeljstvom, smatrala je da je obezbeđivanje egzistencije i na njoj. Ubrzo je ostalo i samo na njoj – Osip se razboleo i umro 1889. godine. Iste godine, sa konferencije u Parizu, odjeknule su njene reči o pravima žena.

Pročitajte još:

„Onaj ko dopušta da kapitalisti tlače radnike, dopušta i da muškarci tlače žene. One će ostati potlačene sve dok ekonomski ne budu nezavisne. Ako je cilj da žena postane slobodno ljudsko biće, onda joj ne treba oduzimati rad, niti skraćivati radno vreme, niti ograničavati oblasti u kojima može da radi“, poručila je Cetkin.

Snažno se zalagala za prava žena na rad. Nakon što je u Nemačkoj ukinuta zabrana socijalista, vratila se u svoju zemlju i radila kao urednica časopisa “Jednakost” čitavih 25 godina, zalagajući se za poboljšanje prava žena u društvu. Poseban akcenat stavljala je na ekonomsku nezavisnost žena, ali želela je i jednako političko pravo. 

Njen osvrt na bračnu zajednicu bio je preteča feminističkog pogleda na svet. Smatrala je da ga treba postaviti na temelje ravnopravnosti, ukazujući na jednake uloge oba roditelja u podizanju dece i njihovo jednako pravo da ostvare karijeru. Brak za nju nije predstavljao „svetost“, smatrala je da se treba razvesti ako ne ide i da niko ne treba da trpi. Abortus je iz njenog ugla bio i ostao ženin izbor, jer se radilo o njenom telu, „nevinost“ je bila njena stvar, nije morala da je čuva za brak. Žene je pozivala na slobodnu ljubav, bilo da su devojke ili udate žene.

Pročitajte još:

I ona se udala na kraju, za 18 godina mlađeg pesnika Fridrika Kandelasa, s kojim je živela u Štutgartu.

Delovala je u sklopu grupe radikalnih levičara, koja je 1917. godine oformila “Nezavisnu socijaldemokratsku partiju” u kojoj se nalazila i njena dugogodišnja prijateljica i aktivistkinja Roza Luksemburg. Zbog toga je izgubila poziciju u “Jednakosti”, ali je počela da uređuje časopis “Komunistkinja”. Dosta vremena provodila je i u Moskvi gde je vodila ženski deo “Treće internacionale”.

Sednicu nemačkog Rajhstaga kao najstarija članica parlamenta otvorila je 30. avgusta 1932, ali nekoliko meseci kasnije pobegla je u Moskvu pred nacistima.

Umrla je 1933. u 76. godini. Njena urna je u zidinama Kremlja.

***

Bonus video:

***

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

Twitter

Instagram

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare