Maggie Rogers
Foto: Adrian Boot/urbanimage.tv / Camerapress / Profimedia

Vreme rada od kuće i društvene izolovanosti nema mnogo prednosti, ali je jedna od njih svakako to što, bar na neko vreme, možemo svoj pazuh da odmorimo od industrijskih antiperspiranata i dezodoransa.

Za mnoge neizostavna sredstva za ličnu higijenu prvi put su se pojavila pre više od 100 godina i zanimljivo je da su ciljna publika izvorno bile isključivo žene. Prvi dezodorans na tržište je izbačen 1888. i zvao se jednostavno Mum (Mama) dok se prvi antiperspirant pojavio 1903, pod imenom Everdry (Uvek suva). Od tad su postali deo naše svakodnevice i mnogi ne mogu da zamisle život bez ovih pomagala.

S obzirom na to da se u komunikaciji često može čuti da ljudi mešaju pojmove antiperspirant i dezodorans, da podsetimo u čemu je razlika. Dakle, dezodoransi deluju na bakterije koje stvaraju neprijatan miris, sprečavajući njihov razvoj, dok antiperspiranti, s druge strane, uz pomoć aktivnih sastojaka poput aluminijumskih soli (aluminijum hlorida i aluminijum hlorhidrata), smanjuju lučenje znoja iz znojnih žlezda. To im uspeva tako što formiraju privremeni čep od gela na površini znojnih pora, koji se vremenom uklanja kroz prirodne procese trenja i obnavljanja kože. Antiperspiranti istovremeno imaju ulogu dezodoransa jer sprečavaju razvoj bakterija usled niže pH vrednosti i smanjene vlažnosti u pazuhu.

I jednima i drugima cilj je zajednički – da manje smrdimo.

Pročitaj još:

Ipak, kako svaka medalja ima dve strane, upravo je aluminijum u sastavu ono što je ove proizvode godinama držalo na listama kontroverznih, pa su se čak pojavljivale i studije koje antiperspirante povezuju sa rakom dojke. Nauka je ove tvrdnje opovrgnula, ali uzalud. Javnost je objavila mali rat ovim preparatima. Tako je, naročito poslednjih godina, izvestan broj uticajnih, ali i običnih ljudi počeo javno da govori o tome kako su iz upotrebe izbacili antiperspirante ali i dezodoranse, a trend su oberučke prihvatili milenijalci.

Istraživanje organizacije „YouGov“, koje je objavljeno 2019, pokazalo je da četrdeset odsto mladih, starih između 18 i 24 godine, nije koristilo nikakav dezodorans u poslednjih mesec dana, a kako su otkrili, trećina mladih koji imaju od 25 do 34 godine takođe ne koristi dezodorans, kao i 22 odsto osoba koje imaju od 35 do 44 godine. Što se tiče starijih od 45 godina, samo 16 odsto njih ne koristi dezodorans. Radi se o tome da sve više mladih želi da sačuva prirodu, pa raste potražnja za prirodnim, organskim proizvodima bez hemikalija.

I tako dolazimo do sadašnjeg trenutka koji je dušu dao za eksperimentisanje baš na ovom polju. Iskustva onih koji su ranije odustali od industrijskih preparata za pazuh pokazuju da se bez njih može živeti i da prirodni miris tela i nije najstrašnija stvar, jednom kad se uspostavi normalan balans ove regije. S obzirom na to da je naša koža praktično zavisna od ovih preparata i da se u održavanju bakterijske flore oslanja uglavnom na njih, velika je šansa da će se one bakterije koje su nosioci neprijatnog mirisa u početku množiti više i da će vaš miris biti jači nego inače. Međutim, možete računati na to da će se situacija već posle nekoliko nedelja stabilizovati, a kako ističu stručnjaci, 30 dana nekorišćenja je optimalni period za uspostavljanje prirodne ravnoteže.

Pa zašto da ne?