Dva teatra su 21. jula ove godine obeležila 40 godina od smrti glumca Zorana Radmilovića - Atelje 212 i Pozorište Timočke Krajine iz Zaječara.
Velika glumačka zvezda Mira Banjac je 2015. godine, kada se obeležavalo 30 godina od smrti Zorana Radmilovića u intervjuu za „Radio Slobodna Evropa“ govorila o njihovom prijateljstvu ali i otkrila kakav je pokojni glumac bio privatno, van scene i reflektora.
„Taj jedan vatromet duha koji je gotovo nedostižan za nas okolo bio. On je bio jedan remorker, a mi smo bili ti koji smo za tim tegljačem išli. Zoran nije bio čovek kojeg ste videli na sceni. Privatno je bio mizantrop. Veoma povučen, nije hteo da rasipa taj svoj duh, verovatno je sve to čuvao za scenu koja mu je značila ceo život. To je ono što je obeležilo Atelje. On je, u stvari znak Ateljea 212 i to je nešto što u našoj duši i našim srcima ostaje dok smo živi. Zoran nije sve improvizovao u tom trenutku. Vrlo je mudro radio. Jednom mi je rekao da pre nego što krene na Radovana ili Ibija, on pročita nekoliko naslova u nekoliko novina. Pa i danas kad pogledate svaki naslov može biti jedna cela priča, predstava o nama. Nije hteo da igra u Zaječaru, odakle je, zato što su tamo duhovitiji od njega. Mi smo to znali. Jednog dana dođe njega u klub da traži njegov prijatelj Mika i traži ga na ovaj način – Zoran Radmilović je imao veliki nos i on kaže: ’Da li je tu onaj čovek sa onim incidentom na licu?’ To je ta vrsta finog duha koji su imali Zaječarci. On je to znao i nije hteo da igra u Zaječaru“, kazala je Mira Banjac 2015. godine za pomenuti sajt.

Već 37 godina na Sterijinom pozorju dodeljuje se nagrada za glumačku bravuru koja nosi ime slavnog glumca, a od 1991. ustanovljeno je i priznanje „Zoranov brk“ na manifestaciji „Dani Zorana Radmilovića“.
Legendarni glumac Zoran Radmilović pored sebe je imao suprugu Dinu, a njihova ljubav bila je pravi primer velike, bezrezervne ljubavi, koju je upotpunila njihova ćerka Ana. On je uživao u ulozi oca, do te mere da je pisao dnevnik o odrastanju svoje ćerke, a trudio se da njen detinji mozak nauči da funkcioniše po princpima mašte i sanjarenja.
Njihova naslednica Ana Radmilović provela je godine mladosti uglavnom na Vračaru i u Cavtatu, završila Dvanaestu beogradsku gimnaziju, studirala glumu u Novom Sadu, diplomirala na ulogama sluge Stepana (Ženidba i udadba) i Ane od Kleva (Henri i njegovih osam žena), ali se nije posvetila glumi nego novinarstvu i pisanju. Niz godina bila je zapaženi izveštač o događajima sa Kosova. Pisala je za mnoge listove i iza sebe ima preko dve hiljade tekstova, izveštaja, intervjua i kolumni. Mnogi su govorili da podseća na Zorana.

Ona je svojevremeno ispričala da se legendarni glumac nije nosio sa velikom slavom.
„Slava ga je opterećivala i nije mu prijalo kad ga prepoznaju na ulici, voleo je mir i tragao za njim, a od njega mi je u vaspitanju ostala i blaga gadljivost prema moćnim ljudima i onima koji se moćnima dodvoravaju. Gajio je neku ispravnost i u skladu sa njom živeo“, isticala je Zoranova naslednica.
Ana Radmilović je iznenada preminula 2017. godine u 43. godini života. O uzroku njene smrti dugo se spekulisalo, pisao je Blic.
