Foto:Mostafa Alkharouf / AFP / Profimedia

Sporazum koji su Izrael i Hamas postigli, uz posredovanje Sjedinjenih Američkih Država, Katara, Egipta i Turske, predstavlja najznačajniji korak ka okončanju dvogodišnjeg rata u Pojasu Gaze. Dogovorom je predviđeno primirje, oslobađanje izraelskih talaca i palestinskih zatvorenika, kao i povlačenje izraelskih snaga iz delova Gaze i ulazak humanitarne pomoći u razoreno područje.

Ipak, i pored ovog prekretnog trenutka, mnogi ključni aspekti mirovnog plana ostaju nejasni ili nedefinisani. Sporazum koji je sada postignut obuhvata samo prvu fazu američkog plana od 20 tačaka koji je predstavio predsednik Donald Tramp, dok su neka od najosetljivijih pitanja ostavljena za kasnije pregovore.

PROČITAJTE JOŠ:

Razoružanje Hamasa – pitanje bez odgovora

Jedna od najvećih nepoznanica odnosi se na budućnost oružanih struktura Hamasa. Trampov mirovni plan jasno predviđa potpuno razoružanje ove palestinske militantne organizacije kao ključni preduslov za trajni mir.

Međutim, Hamas je i ranije poručivao da nikada neće položiti oružje sve dok, kako navode, ne bude uspostavljena nezavisna palestinska država. Zvaničnici pokreta su i sada ponovili da „palestinski narod ima pravo da se brani i da se bori za slobodu, nezavisnost i samoodređenje“.

Hamas Foto:EPA-EFE/MOHAMMED SABER

Ovakav stav čini razoružanje Hamasa izuzetno komplikovanim pitanjem, a njegovo rešavanje u velikoj meri će zavisiti od političkih garancija i međunarodnog pritiska u narednim mesecima.

Ko će upravljati Gazom?

Druga ključna nepoznanica tiče se buduće administracije u Pojasu Gaze. Prema američkom planu, Hamas bi nakon primirja izgubio svaku političku i vojnu ulogu u toj enklavi. Privremeno bi bila formirana „tehnička, apolitična palestinska komisija“, koja bi u prelaznom periodu vodila civilne poslove i pripremila teren da Palestinska samouprava preuzme upravljanje.

Međutim, izraelski premijer Benjamin Netanjahu već je izrazio protivljenje tom delu plana. On smatra da Palestinska samouprava nema kapacitet ni političku volju da obezbedi bezbednost Izraela, i da bi njen povratak u Gazu mogao ponovo stvoriti uslove za jačanje radikalnih grupa.

S druge strane, palestinski predsednik Mahmud Abas pozdravio je postizanje sporazuma, ali je istakao da „trajni mir može biti postignut samo ukoliko se okonča izraelska okupacija i formira nezavisna palestinska država“.

Politička budućnost i dugoročni mir

Sporazum takođe ne razjašnjava kako će izgledati politička budućnost Gaze nakon što se sprovede prva faza plana. Ostaje otvoreno pitanje kako će se sprečiti obnova sukoba, ko će nadgledati sprovođenje dogovora i da li će međunarodne mirovne snage imati ulogu u nadzoru bezbednosti.

Pored toga, nije poznato da li će primirje biti produženo na Zapadnu obalu, niti da li će Izrael pristati na dugoročne ustupke koje palestinska strana traži.

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare