Foto:AP;AFP;Reuters; Profimedia

U Hersonu, ukrajinskom gradu koji se nalazi pod kontrolom Moskve, neki od žitelja "prebegli" su na stranu neprijatelja. Njihovi sugrađani koji su ostali verni Kijevu, to ne žele da im oproste. Sada višegodišnji prijatelji ne žele da čuju jedni za druge. Polarizacija je najizraženija u selu Ševčenkivka, koje su ukrajinske trupe oslobodile pre mesec dana - polovina stanovništva je prešla na rusku stranu, polovina je ostala na strani Ukrajine, piše Vašington post.

Susedi sada upiru prstom u susede, a odnosi koji su građeni generacijama su narušeni. U takve slučajeve uključuju se i ukrajinski obaveštajni agenti, ali utvrditi da li je neko sarađivao s okupatorima često je nemoguće.

Jednog jutra sredinom oktobra, nedelju dana nakon što su ruske snage pobegle iz Ševčenkivke, oko 50 preostalih stanovnika sela dočekalo je ukrajinski vojni kamion koji je donosio hleb. Olja Prodčenko (45) išla je od kuće do kuće, deleći ga drugim porodicama. Došla je do žuto-plavih vrata koja je otvorila Halina Pilipenko (62). Ona nije htela njen hleb, niti bilo šta što ima veze sa Prodčenkovom, koja je tokom okupacije sarađivala sa Rusijom. Nju je videla kao krivca za gubitak sina koji je stradao na prvoj liniji fronta, boreći se na strani Ukrajine.

„Išla si naokolo, podržavala si ‘jednu i jedinu Rusiju'“, ljutito je vikala Halina dok se Olja povlačila.

Prodčenko je bila pošteđena tokom okupacije. Razlog je to što se sprijateljila sa neprijateljskim vojnicima.

„Samo Bog može da nam sudi. Nisu bili tada ovde i ne znaju kako smo se tada osećali i koliko smo bili uplašeni“, rekla je i dodala da su u Ševčenkivki, gde je okupacija bila blaža, bili vojnici iz samoproglašene Donjecke Narodne Republike (DNR). Zbog toga su ona i njen muž ubrzo prestali da ih doživljavaju kao neprijatelje.

„Govorili su kao mi. Bili su Ukrajinci kao i mi“, kaže Prodčenko i dodaje da vojnici nisu ni želeli da budu tu, da nisu bili ni dobro pripremljeni i da nisu doživljavali žitelje kao neprijatelje.

Prodčenko nije jedina koja se sprijateljila sa njima. Ubrzo nakon što su stigli, trojica vojnika su prišla Nadiji Polivesi (46) ispred njene kuće i pitali je mogu li da kupe krompir. Nesigurna kako će izdržati pod okupacijom, pristala je da sa njima menja mleko i jaja za gorivo.

Foto: Profimedia, EPA/EFE

„Već smo čuli da je FSB (ruska obaveštajne službe prim. aut.) u Hreščenivki. Kad su vojnici iz DNR ušli, osetili smo olakšanje“, kaže Polivesi.

Halina, koja živi u susednoj ulici se takođe sprijateljila s nekim vojnicima i naučila ih da peku hleb na otvorenoj vatri. Njih dve tvrde da su neprijateljski vojnici bili brižni i prema najstarijim meštanima. Naime, kada Nadija Breneva napunila 91 godinu, pripadnici ruskih trupa su joj doneli čokoladu.

Naterali ih da uzmu ruske pasoše?

Međutim, ovi ljudi su i dalje bili deo ruske ratne mašinerije i vremenom su počeli da vrše pritisak na meštane tražeći od njih im daju lične karte kako bi dobili vodu ili hranu. U jednom trenutku, lokalni komandant je predložio Polivesi da zatraži ruski pasoš.

„Rekao je da je Herson sada Rusija“, priseća se ona.

Olja Prodčenko, kao i Svetlana Ivanenko (50) počele su otvoreno da prihvataju ideju o pridruživanju Rusiji, tvrde komšije. Svetlana odbacuje takve optužbe, ali priznaje da oseća nostalgiju za sovjetskim vremenima. Halina tvrdi da je Prodčenko bila toliko glasna da je čak vrištala: „Kada će nam dati naše ruske pasoše?“. Kao dokaz svoje lojalnosti, Prodčenko tvrdi da je FSB ispitivao i prestao tek kada su saznali da ima dva sina s invaliditetom.

Foto: Profimedia/Reuters/Epa/Tanjug

Nekoliko nedelja kasnije, vojnici su išli od vrata do vrata i meštanima nudili nekoliko stotina evra ne objašnjavajući im zbog čega im daju novac, tražeći im lične podatke za navodnu evidenciju. Kako u tom trenutku živeli u prilično nehumanim uslovima, uzeli su novac bez mnogo razmišljanja.

„Naravno da smo uzeli novac. Bili smo na okupiranoj teritoriji. Morali smo da preživimo“, rekla je Olja. I Svetlanina porodica uzela je novac.

Na dan glasanja za pridruživanje Rusiji, odgovor je stigao sam od sebe. Novcem je kupljen njihov glas „za“. To im oni koji novac nisu uzeli nikada neće oprostiti.

Komšija protiv komšije

Kada su oslobodili tu teritoriju, ukrajinski vojnici prvo su pitali gde se nalaze ruski kolaboracionisti. Nadija ih je uputila na Oljinu kuću, a Oljnog supruga brzo su uhapsili agenti Službe bezbednosti Ukrajine (SBU).

Foto: Epa/Efe, Profimedia

„Izdali su ga ljudi ovde u selu“, rekla je Olja, koja je tvrdila da njena porodica nije pomagala okupatorima.

Pročitajte još:

Njen muž je pušten dva dana kasnije, nakon što je prošao test na detektoru laži, što je šokiralo deo meštana. „Ljudi su sada nervozni. Neprijatelje vide svuda“, zaključila je.

BONUS VIDEO Svojevrsni diplomatski skandal ukoliko je zaista izrežirana uzbuna za napad tokom borvaka nemačkog predsednika u Ukrajini

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar