„Treba da se vratimo sada u skupštinski svinjac. Tamo će, na primer, Siniša Kovačević, naš istaknuti pisac, čija će dela živeti i pošto njega ne bude bilo, sa Orlićem i onim farmerom Rističevićem da polemiše o nečemu. Ja sam matora pa se sećam i Slobinog vremena i te nadmoći Socijalista, ali su oni i te kako imali bazičnu ljudsku pristojnost, koja se ogledala u poštovanju prema Mićunovićevom obrazovanju, a imali su i svoje obrazovanje, kakvi god bili. Sada imamo situaciju da se više ništa ne vrednuje. Oni će da dovedu onog nesrećnika sedog, koji će da sriče, jer je profesor koji ne ume da čita, pa će tamo da skiče Belogrliću, Pero, Miko… Mi se vraćamo u taj svinjac. Da li je opozicija uzela dvadeset ili sto dvadeset mesta u Parlamentu, neće mnogo da promeni to što nam se publika podelila na one koji čekaju seks i tuču u Mitrovićevom rijalitiju, i na one koji čekaju ko će koga kako da uvredi i da li će biti neka šamarčina u ovom sazivu Skupštine, odnosno u drugom skupštinskom rijalitiju. Mi nemamo izlaz, neki prozor koji bi nam nagovestio da postoji život van ove septičke jame“, rekla je Biljana Lukić gostujući u podcastu Snaga uma na Nova.rs i istakla kako je upravo taj osećaj besmisla i beznađa, uzrok postizborne apatije.
Vaš komentar