Tragom informacije koja se sinoć pojavila na društvenim mrežama da je Nenad Stefanović, glavni tužilac beogradskog Višeg javnog tužilaštva (VJT), „osnovao grupu“ u tom tužilaštvu i istu nazvao „tužioci koji hoće da rade“, „Nova“ je, u razgovorima sa više različitih izvora došla do uznemirujućih saznanja o tome o kakvoj se grupi zapravo radi.
Iako su korisnici na mrežama mahom reagovali podsmehom, ova informacija uspela je i da izazove bes i revolt, posebno među predstavnicima pravosuđa, a da je najpre istinita, potvrdilo je na mreži X i Udruženje tužilaca Srbije u jednom od komentara.
Više detalja o samoj grupi nije bilo zvanično poznato, zbog čega je „Nova“ poslala upit i zatražila pojašnjenje od VJT i Nenada Stefanovića, ali do objavljivanja teksta, odgovor nismo dobili.
Međutim, više izvora „Nove“ iz javnotužilačke organizacije pojasnilo je o čemu se zapravo radi. Naime, naši izvori tvrde da je tako nazvana vajber-grupa koja je specijalno napravljena zbog jednog događaja, a u kojoj su, zbog lakše komunikacije i koordinisanja, bili okupljeni tužioci VJT koji su dežurali pretprošlog vikenda – na dan najvećeg protesta u istoriji Srbije, a koji je održan u Beogradu 15. marta pod nazivom „15. za 15“. Upitanju je „dan D“, kako su ga predsednik republike i ostali visoki funkcioneri nedeljama označavali, najavljujući da će se događati „krvavo nasilje“.
Preciznije, „tužioci koji hoće da rade“ su najpre oni koji na dan protesta „nisu videli“ trenutak kada je neko, po svedočenjima kako stručne, tako i laičke javnosti, mimo zakona i zdravog razuma, iz zasad nepoznatog soničnog oružja, ispalio zvučni projektil u leđa građanima tokom petnaestominutne ćutnje, sa očiglednom namerom da izazove paniku i stampedo na centralnim gradskim ulicama.
Takođe su „propustili“ da opaze naoružane huliganske falange, raspoređene u Pionirskom parku i oko njega, a koje samo zahvaljujući studentskim redarima, veteranima i pripadnicima Žandarmerije, koji su se uzdržali od reagovanja, nisu uspele da izazovu nasilje i nerede na protestu.
Osim poruke koju su uputili građanima da umišljaju i haluciniraju, ovi „grupisani“ tužioci su pokazali koliko „žele da rade“ i na primeru pretnji da će hapsiti i procesuirati građane koji su se drznuli da „šire paniku“ i u javnom govoru upotrebljavaju reč „zvučni top“.
Kako su izvori potvrdili „Novoj“, uoči protesta, vrhovna tužiteljka Zagorka Dolovac održala je sastanak sa šefovima svih tužilaštava u Beogradu, osim iz VJT, odakle je Stefanović poslao svog „kordinatora“ (zbog svađe i nekomunikacije sa Dolovčevom).
„Izdala im je naredbu da se zbog mogućih incidenata ‘pojačaju’ dežurstva, odnosno da umesto samo jednog tužioca, 15. marta dežura njih četvoro, a sutradan troje. Budući da se na protestima građani mahom procesuiraju zbog krivičnog dela ‘nasilničko ponašanje na javnom skupu i sportskoj priredbi’, koje je u nadležnosti VJT, bilo je i opravdano što su dežurstva ‘pojačana'“, kaže izvor „Nove“, napominjući da je uloga dežurnog tužioca da tokom 24 sata dobija obaveštenja od policije o svim njihovim intervencijama, a potom izdaje naloge za dalje postupanje.
Dodaje da je Stefanović očigledno vodio računa da za ovu priliku budu angažovani njemu bliski saradnici, oni od najvećeg poverenja pa su se tako, na listi dežurnih na dan protesta 15. marta našli: njegov kum Lazar Lazović, Nikola Uskoković, Stefan Petrović i Bojana Sunarić. Njih četvoro, sutradan su, kako otkrivaju naši izvori, zamenili novih troje „podobnih“: Zoran Nikolov, Željko Jovanović i Aleksandra Mrdović.
„Pošto se Nenad Stefanović očigledno nadao velikom ‘prilivu’ uhapšenih, vanredno su, kao koordinatori dežurnih kolega, bili angažovani i njegovi zamenici i najbliži saradnici – Miodrag Marković i Nikola Pantelić, obojica poznati po tome što sprovode sva njegova naređenja, zbog čega se i sami često nalaze na meti osuda i prozivanja u javnosti. Sve ih je okupio u vajber-grupi koju je nazvao ‘tužioci koji žele da rade’, a u kojoj su sve vreme međusobno razmenjivali informacije“, kaže sagovornik.
„Tužioci koji žele da rade“ mahom su odranije poznati u javnosti i to kao najbliži saradnici Nenada Stefanovića, kojima su karijere vrtoglavo napredovale od trenutka kada je on postao glavni tužilac VJT. Miodrag Marković je Stefanovićev prvi zamenik i zadužen je za sprovođenje i mahom potpisivanje svih njegovih odluka, dok je Nikola Pantelić donedavno bio „kontakt tačka“ za sve slučajeve nereda na javnim skupovima.
Njegovo ime nedavno je spomenuo lider SSP Dragan Đilas, kada je podneo krivičnu prijavu protiv Marinike Tepić i Mile Popović, koje su zajedno sa grupom građana „Most ostaje“ učestvovale u sprečavanju rušenja Starog savskog mosta. Pantelić je takođe tužilac koji vodi istragu za oružani obračun u Banjskoj, a koja se godinu i po dana nije pomerila sa mrtve tačke.
Lazar Lazović inače je Stefanovićev kum sa kojim se zajednički „probijao“ kroz javnotužilačku organizaciju, ali i njegov zamenik u GONGO Udruženju sudija i tužilaca. Nikola Uskovoić i Aleksandra Mrdović su u VJT došli kao Stefanovićev kadar nakon poslednjih izbora za to tužilaštvo, sa poprilično skromnim iskustvom i godinama radnog staža u osnovnim tužilaštvima.
Uskoković je bio jedan od tužilaca koji je zastupao optužnicu protiv roditelja maloletnog ubice iz OŠ „Vladislav Ribnikar“.
Zoran Nikolov takođe je jedan od bliskih saradnika Nenada Stefanovića i visokopozicionirani član VST, a nedavno se „proslavio“ rešenjem o obustavljanju istrage protiv bivše direktorke Agencije za sprečavanje korupcije Zorane Marković, za koju se sumnjalo da je umešana u korupciju.
Stefan Petrović i Bojana Sunarić takođe su na listi odanijih Stefanovićevih saradnika, kao i Željko Jovanović koji je, između ostalog, „zastupao“ optužnicu protiv osoba koje su pre nekoliko godina otele studenta Bogoslovije, nakon što je navodno otkrio da je njegova devojka bila u seksualnoj aferi sa jednim episkopom SPC.
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare