Oglas

h_50033581-scaled.jpg
Foto: EPA/PETER DEJONG / POOL

"Nejbor je na srpskom ponavljao da traži da se zove američka ambasada": Iskazi vojnika koji su učestvovali u hapšenju Momčila Perišića na slučaj "špijunaža" stavili znak pitanja

autor:
02. sep. 2026. 21:20

Momčilo Milosavljević i kriminalistički tehničar Zoran Đurić, tada zaposleni u Vojsci Jugoslavije, učestvovali su u hapšenju generala Momčila Perišića u motelu "Šarić" 2002. godine, a obojica su više od deceniju kasnije, u svojim pisanim izjavama, opisali do detalja akciju. Ovi iskazi mogli bi da bace novo svetlo sumnje da ceo slučaj "špijunaža", zbog kog je Perišić bio u zatvoru.

Oglas

General Momčilo Perišić osuđen je februara 2021. godine na četiri godine zatvora zbog špijunaže, odnosno odavanja tajnih podataka američkom obaveštajcu Džonu Nejboru.

Perišić je nekada bio načelnik Generalštaba ali i potpredsednik Vlade koju je predvodio Zoran Đinđić. Danas se nalazi na slobodi, budući da je pušten nakon što je odležao dve trećine kazne na koju je osuđen zbog "špijunaže".

Međutim, dve decenije nakon njegovog hapšenja u motelu "Šarić" 2002. godine, zahvaljujući iskazima koje su dali učesnici te akcije, optužbe protiv Perišića bi se mogli naći pod znakom pitanja. Upravo ti iskazi dostavljeni su Vojnobezbednosnoj agenciji (VBA).

h_50731603-scaled.jpg
Foto: EPA/KOEN VAN WEEL / POOL

Naime, Perišiću su lisice na ruke stavljene na sastanku sa američkim diplomatom Džonom Nejborom. Iz izjava učesnika ove akcije, u koje je Nova imala uvid, otkriveno je da je Perišić više meseci bio pod prismotrom svojih kolega, vojnih obaveštajaca, koji su mu čak ozvučili i stan. Pratili su svaki njegov susret sa Nejborom, a Miroslav Belošević nekadašnji pripadnik (sekretar i šef kabineta načelnika) Uprave bezbednosti Vojske Jugoslavije, u iskazu čije smo detalje ranije objavili, naveo je da se u stanu nije dešavalo ništa što bi bio dovoljan razlog da se Perišiću stave lisice na ruke.

Praćenje i prisluškivanje Perišića je čak i prekidano, budući da je sama akcija iziskivala trošenje resursa koji na koncu nisu doveli do Perišićevog hapšenja. Tako je bilo sve do marta 2002. godine.

Momčilo Milosavljević i kriminalistički tehničar Zoran Đurić, u čije smo iskaze imali uvid, do detalja su opisali šta se kobnog dana događalo.

"Celom akcijom je rukovodila Uprava Bezbednosti generalštaba VJ, odnosno pukovnik Dragan Telesković. Par meseci pre same akcije dobio sam zadatak od Uprave Bezbednosti, odnosno pukovnika Dragana Teleskovića da pripremim opremu i sredstva – tehničke uređaje, kao i zadatak da jedinica bude u stalnoj pripravnosti (za izvršenje akcije). Osim ovoga nisam dobio nikakva druga obaveštenja, saznanja, informacije", započeo je svoju izjavu Milosavljević.

Miroslav Belošević Beli je u izjavi čije smo detalje ranije objavili, označio Teleskovića kao osobu koja je želela da se osveti Perišiću, budući da ga je ranije premestio na radno mesto u Pančevu zbog, kako je naveo, problema sa alkoholom. Dogovor je bio da se hapšenje realizuje isključivo ukoliko vide primopredaju sporne dokumentacije. Telesković je tvrdio da su dokumenta tu i da su u torbi. Međutim, kasnije je na suđenju, prema svedočenju Belovića, rekao da dokumenta ipak nije video.

Sredinom marta, tačnije 14. marta 2002. godine, u večernjim časovima, krenuli su u izvršenje zadatka. Došli su u motel "Šarić" na Ibarskoj magistrali.

"Akciju hapšenja vodio je pukovnik Dragan Telesković, sa pripadnicima Kobri. Zadatak moje jedinice je bio da fotografišemo, snimimo i obezbedimo nesmetano obavljanje akcije. Kolega Mile Jovanović je bio sa video kamerom, Dejan Spasojević sa fotoaparatom, a moj deo zadatka, kao i kolege Ćulafića je bio da obezbedimo separe, da neko od gostiju, osoblja ili ljudi koji su se tu zatekli ne ugroze akciju", naveo je.

Tek su tada, kaže, saznali ko su osobe koje je trebalo uhapsiti.

"Nakon izvršenog hapšenja i uviđaja kolega Ćulafić i ja smo ostali još izvesno vreme da obezbeđujemo objekat. Da bismo, nedugo zatim, nakon završene akcije, po nalogu koji smo dobili od organa bezbednosti, otišli u službene prostorije na Topčideru", opisao je Milosavljević.

Pojasnio je da mu je Dejan Spasojević, nakon što je uradio KTD, istu dostavio Milosavljeviću na uvid.

"Nakon izvršene provere u fotoalbumu, koji je urađen u mojoj jedinici, mogu da potvrdim da se moje ime nalazi na koricama, ali ne mogu da potvrdim da je potpis moj. Potpis liči na moj, ali ponavljam, ne mogu sa sigurnošću da tvrdim da li to jeste ili nije. Radi provere i utvrđivanja mog potpisa na dokumentu dao sam saglasnost da se izvrši grafološko veštačenje potpisa i uporedi taj potpis sa neospornim mojim potpisima. U tom smislu dao sam saglasnost da se da veštaku na uvid moj ugovor o gotovinskom kreditu, potpis na meničnom ovlašćenju, dva potpisa na obaveznim elementima ugovora o kreditu kao i potpis na planu otplate kredita", zaključuje u svojoj izjavi.

Njegov kolega, kriminalistički tehničar Zoran Đurić, u izjavi u koju je Nova imala uvid, opisuje da je lično učestvovao kao neposredni izvršilac u akciji hapšenja Perišića i Nejbora. Iako se događaj odigrao dosta davno, kako kaže, s obzirom da je to bio veliki događaj za njega i njegove kolege, kao i zbog medijske pažnje, neke činjenice su mu ostale duboko urezane u sećanje.

Sa Nejborom u kancelariji

"Tokom same akcije ja sam bio određen za vozača 'marice'. Nisam izlazio iz vozila kad je odlučeno da se uđe u sam objekat restorana u kojem su se nalazila lica koja smo hapsili. Nakon 20-30 minuta od polaska mojih kolega, video sam da dolaze dva lica koja su preko glave imala jakne ili trenerke. Na sedište iza mene su stavili čoveka za kojeg sam naknadno saznao da je u pitanju službenik američke ambasade Džon Nejbor, a u sam 'prtljažnik' je stavljen drugi čovek za koga sam kasnije saznao da je bio general Momčilo Perišić", opisao je Đurić.

Potom je, prema sopstvenom svedočenju, vozilo odvezao u kasarnu na Topčideru. Tamo su ga zadužili da sedi u kancelariji u kojoj je sedeo Nejbor.

"Sećam se da je Nejbor više puta ponavljao da traži da se zove američka ambasada. To je jedino što je govorio i to je rekao na srpskom jeziku", kaže u svojoj izjavi.

U toj prostoriji je, kaže, bio sve vreme, sa kolegom Radivojem Bujušićem.

"Naš zadatak je bio da popišemo predmete koji su bili u torbi koja je oduzeta od Nejbora. Kada je Nejbor uveden u 'maricu' nije kod sebe imao ništa pa ni torbu, bile su mu vezane ruke lisicama. Niko od mojih kolega koji su ga priveli u 'maricu' nije nosio nešto slično, a da pripada Nejboru", naveo je.

Torbu im je u kancelariju doneo neko drugi. Ne seća se ko, ali kaže da je Bujušić popunjavao podatke na potvrdi o oduzetim predmetima iz torbe.

"Ja sam mu u prisustvu Nejbora diktirao sve te stvari pojedinačno, koje je Bujušić unosio u potvrdu, a radi se o predmetima koje su iz torbe izvadili tu ispred nas u kancelariji na stolu, u prisustvu Nejbora. Svaki predmet smo pojedinačno opisali i za sve te popisane predmete Nejbor nije imao primedbe i tu je potvrdu potpisao. Sećam se da je među stvarima bilo ličnih stvari i propusnica Nejbora. Ja sam na toj potvrdi samo uneo na prvoj strani formulara ime Džon Nejbor, sve ostalo je upisivao Bujušić", naveo je.

Zatim je Bujušić izašao iz kancelarije i vratio se nakon 20 minuta. Ovog puta je došao sa drugom potvrdom.

"Ona je već bila popunjena sadržajem i Bujušić je dao Nejboru da pročita i potpiše. Tu potvrdu je Nejbor odbio da potpiše. Siguran sam da je tom prilikom Bujušić doneo samo potvrdu, nije kod sebe imao bilo kakav drugi papir, dokument ili predmet koji bi bio opisan u potvrdi", ispričao je, uz pojašnjenje da je procedura oduzimanja predmeta i sačinjavanja potvrde o oduzetim predmetima takva da se pred osobom od koje se oduzimaju predmeti, pokaže svaki predmet ili dokument koji se onda unosi sa opisom.

"Ja inače sam završio kurs za kriminalističke tehničare za rad na kriminalističkim tehnikama. Često sam radio na izradi kriminalističko - tehničkih dokumentacija i izradi tzv. KDT albuma fotodokumentacije. U konkretnom slučaju siguran sam da nisam ni u jednom trenutku učestvovao na izradi albuma fotodokumentacije niti KTD-a", kaže Đurić i pojašnjava da su u tom periodu imali isključivo mašine sa latiničnim pisanjem.

"Ne znam zašto, niti ko je, moje ime stavio na omot fotodokumentacije KTD. Niko me o tome nije obavestio niti je tražio da ja dam pristanak da se izradi KTD-a na omot spisa fotodokumentacije", zaključuje se u izjavi overenoj kod notara.

Šta smo tražili?

Portal Nova.rs je po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja tražio nekoliko informacija vezano za slučaj poznatiji u javnosti kao "špijunaža".

Od Vojnobezbednosne agencije (VBA) smo tražili da proveri gde se nalaze originalni dokazi iz akcije hapšenja Momčila Perišića i Džona Nejbora 14. marta 2002. godine, ko je sačinio dokumentaciju korišćenu na suđenju i da li je ona autentična.

Takođe smo tražili da se utvrdi da li su sporni dokumenti zaista pronađeni u motelu "Šarić" ili su naknadno dodati, kao i da se originalni snimci, fotografije, negativi i dokumentacija dostave sudu radi veštačenja.

Od VBA smo tražili podatke i dokumentaciju o tome ko je fotografisao i snimao hapšenje Momčila Perišića i Džona Nejbora, ko je preuzeo originalne fotografije, KTD i VHS snimak i gde se ti dokazi danas nalaze.

Pitali smo i šta je VBA preduzela povodom navoda svedoka o falsifikovanju dokaza i pritiscima na učesnike događaja.

Do objavljivanja teksta nismo dobili odgovore.

Pratite nas na društvenim mrežama:

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare