Predraže, Predrage, Predragu… Otprilike tako ide fazon Duleta Pacova. Nema pesme za tebe. Samo gluvo u krug. Moj nekadašnji kolego, i dalje stojim iza toga, sinoć si gostovao na N1 televiziji. Prijatno si me iznenadio. Baš si me ispoštovao. Od svih, meni si u dva maha spomenuo ime i prezime. I da mi ne zameraš. Tu mi je entuzijazam malo splasao. Moraš, Predrage! Moraš da mi zameriš! I zameraš, naravno, nego sve što te žulja umotavaš u gomilu sluzi, poput one koju ostavljaš za sobom.
Vaš komentar