Ognjen Kerezović (43), srčani bolesnik iz Rušnja, primljen je dva puta u roku od 24 sata u Urgentni centar u Beogradu, 3. marta, zbog jakih bolova u grudima, nogama i leđima. Nije zadržan u bolnici, iako od 2021. ima ugrađen stent zbog srčanih problema. Jutro nakon bolova i pregleda u najeminentnijoj bolnici u Srbiji, Ognjen, otac troje dece, preminuo je u svom domu, a pronašli su ga majka i otac koji sada spremaju tužbu protiv ove zdravstvene ustanove i lekara koji su, kako tvrde, neadekvatno zbrinuli njihovog sina.
U Urgentni centar Ognjena su, oba puta, dovezli roditelji.
„Imao je jake bolove, a u Rušnju gde živimo, Hitna pomoć se malo duže čeka. Nismo hteli da rizikujemo, pa ga je moj suprug, Ognjenov otac, vozio oba puta. U četiri sata ujutru, 3. marta, čula sam da me doziva. Rekao mi je ‚mama, idi budi tatu‘. Žalio se na bolove u nozi, stomaku, leđima. Suprug je odmah ustao, pomogli smo mu da dođe do kola i odvezao ga je u Urgentni centar. Bili smo tamo nekoliko sati, koliko su trajali pregledi. Dali su mu trodon injekciju, snimili ga i vratili kući, iako mu nije bilo ni malo bolje“, kroz suze za Nova.rs priča Dragica Kerezović, Ognjenova majka.
Kada su se vratili kući tog dana, bolovi nisu prestajali.

„Popodne nije mogao da ustane, bolelo ga je u grudima, bilo mu je neizdrživo. Ponovo smo ga povezli u Urgentni i opet je posle pregleda vraćen. Primljen je kod kardiologa, izvesne doktorke M. J. Uradili su mu EKG, vadili mu krv i rekli da je sve dobro. Tada je iz ambulante izašla sestra i rekla da se javi svom kardiologu i da može da ide kući. Nisu ga zadržali, što ne mogu nikako sad da razumem. Čoveku pozli na ulici, pa ga hospitalizuju, a za mog sina, očigledno, nije bilo mesta“.
Inače, Ognjen je, 2021. kada je imao 40 godina, preživeo infarkt i tada mu je ugrađen stent.

„Imao je tada začepljenje krvnog suda, stavljen mu je stent, jedva su ga spasili, a sad nisu smatrali da je neophodno da ostane na bolničkom lečenju. Prvi put kad smo ga poveli, tog 3. marta, rečeno nam je da treba da uradi magnetnu rezonancu i da ponese urin na pregled. To je trebalo u domu zdravlja da obavi i da uzme uput i termin za magnet, pa kad stigne na red“, priča Ognjenova majka.
Kad su se drugi put vratii kući tog kobnog dana, bolovi u grudima su se nastavili.
„Odveli smo ga u dom zdravlja kod njegove doktorke, koja mu je dala dve injekcije. Posle je kod kuće legao, skuvala sam mu čaj, otac mu je spremio ribu za večeru. Nakon toga je legao da spava. Tokom noći, pred zoru, ustala sam i pošla u potkrovlje gde je živeo, da ga obiđem i da mu kažem da treba da mi da uzorak urina, da ponesem u dom zdravlja. Nije ga bilo u sobi, pa sam ušla u kupatilo. Pronašla sam ga na pločicama, mrtvog. Samo je nepomično ležao“, u suzama Dragica opisuje najteži prizor koji može da doživi jedna majka.
Nakon sahrane i 40 dana od smrti, Dragica je ponovo otišla u Urgentni centar.

„Išla sam da nađem te lekare, sve po imenu, da im kažem šta se desilo i šta su možda mogli da spreče. Međutim, jedna doktorka je navodno na bolovanju, drugi lekar je na odmoru i odjednom nema nigde nikoga, a na pultu mi je jedna od sestara rekla, da ne gubim vreme jer tamo vlada rasulo. Neki su me čak pitali zašto nismo dali telo na obdukciju, da mi posle svega dete seckaju mrtvo, nije mi padalo na pamet tako nešto. Teraću ovo do kraja, iako znam da mog sina ne mogu vratiti, ali za njega moramo da tražimo pravdu, šta god to zahtevalo od nas“, naglašava Dragica.
Ognjenovi roditelji, Dragica i Vladimir Kerezović, nakon tragične smrti sina, angažovali su advokata, koji će uskoro podneti tužbu protiv Urgentnog centra UKC Srbije i lekara koji su primili njihovog sina 3. marta, a nisu ga hospitalizovali.

Na naša pitanja povodom zbrinjavanja Ognjena Kerezovića u Urgentnom centru 3. marta i lekara koji su ga primili, kao i procena koje su dali, iz pomenute zdravstvene ustanove nisu odgovorili do objavljivanja ovog teksta.
***