Foto:privatna arhiva

Pravi srpski seljak s nestrpljenjem čeka poslednje dane novembra koji su, po nekom nepisanom pravilu, rezervisani za spremanje zimine odnosno za svinjokolj. Nova.rs obišla je jedno seosko domaćinstvo i prisustvovala pravom srpskom svinjokolju.

Domaćini Goran i Dragica Tomić iz sela Batalage nadomak Šapca ustali su rano ujutru u subotu, već u pet sati, kako bi naložili vatru i pripremili vruću vodu, čisto posuđe i sav neophodan alat za klanje svinje teške 150 kilograma i prerade njenog mesa.

Foto:privatna arhiva

Ekipa Nova.rs obrela se u domaćinstvu gazde Gorana, kog smo zatekli kako „nadgleda posao“.

„Krmača je već zaklana, stigli ste baš u pravo vreme kada ćemo da raspalimo roštilj. Šalim se, naravno. Najteži posao smo obavili – zaklali svinju i ošurili je u vreloj vodi. Znate kako kažu, najteže je dranje, a najlakše krkanje. Komšije Miša i Branko pomogli su mi u dranju jer nisam nikako mogao sam iako sam je zakačio za traktor. A i sve je lakše u društvu, iako žena svake godine prebacuje kako se više popije rakije nego što se dobije mesa, ali jesmo li Srbi ili nismo? Ovako se to radi“, priča nam Goran dok ispija svoju šljivovicu koju je pekao ovog leta.

Foto:privatna arhiva

Dok domaćica Dragica juri na sve strane da bi donela nož, veliku šerpu za glavu i papke, čistu vodu i so, Goran je sa komšijama već ogulio svinju.

Pročitajte još:

Kaže nam da je prošle godine imao manji posek jer su mu se dve ćerke udale.

Foto:privatna arhiva

„Ovo je dosta za mene, ženu i najmlađu ćerku koja studira u Beogradu. Naravno, uvek spremimo i ovim dvema, ali one sada imaju svoje porodice, pa isto spremaju ziminu. Ovo je sada sporiji posao, dok odvojimo meso za šnicle, pa za krmenadle, pa salo, žena hoće malo za salašnjake, pravi ih svakog Božića, pa dok ja malo odvojim za kobasicu, pa za čvarke. Zaboravio sam i pihtije, mada za njih uglavnom idu glava i nogice. Ali svakako treba glavu raskomadati na jezik, uši, mozak… Ima posla“.

Foto:privatna arhiva

Dok se vredni ljudi „bore“ oko mesa, Goranovi unučići trče oko čvaraka koji se lagano krčkaju.

„Ne dam im blizu vatre, ali deca ko deca, vole čvarke više nego roštilj. Moram priznati da nisam vešt u topljenju masti i pravljenju čvaraka jer svake godine pogrešim u nečemu. Sećam se, prošli put sam previše iscedio čvarke, bili su toliko suvi, da si mogao da se zadaviš. Žena, s druge strane, neće masne. Kaže imaš visok pritisak, holesterol, nemoj takve. I onda kakvi ispadnu, šta je tu je“.

Foto:privatna arhiva

Domaćica je već pripremila listiće belog papira kako bi redom ispisala za šta će koristiti meso.

„Ovo je za krmenadle odlično, dok ovo deblje ostavljam za kuvanje. Lepo i čisto mesto ću da sameljem, makar 10-15 kilograma, vole deca. Nekako je najlakše napraviti musaku, sarmu, ćufte…“, kaže nam vredna Dragica dok poslužuje kafu sa ratlukom.

Foto:privatna arhiva

Goran je, kako nam objašnjava, jedne godine zvao prodefesionalnog koljača svinja Sreju koji mu je za 3.000 dinara začas posla „spremio ziminu“.

„Pokojni otac se razboleo i nisam imao kad da koljem svinju, pa sma pozvao njega i čovek je sve lepo uradio i završio pre podneva. Međutim, volim kad ovako sednemo, pijemo rakiju i radimo, pa ništa lepše nema iako zapravo ostanemo ceo dan sa mesom. Ali radujemo se svinjokolju. Mi ćemo još jedan posek klati u februaru, posle Sretenja. Dok malo damo deci, malo osušimo, nešto u kobasicu i ode cela svinja“.

Foto:privatna arhiva

Naš domaćin se inače bavi uzgojem i prodajom svinja, pa nam kaže da je prošle sedmice zabeležen rast otkupne cene prasadi od 16 do 25 kilograma.

„Retko ko kupuje svinju od 150 kilograma. Ljudi u selu uglavnom gaje svinju za posek, kao mi sada, a kupuju prasiće za slave, proslave, za Božić. Cena prasića je između 300 i 400 dinara po kilogramu, sve zavisi kako se dogovorite. Sad će da skoči cena zbog praznika, pa će biti navala. Ja sam prošle godine prodao preko 30 prasića za Božić, a uredio i ispekao više od desetak, uglavnom prijateljima koji žive u Beogradu“.

Foto:privatna arhiva

A kada je posao završen i meso usoljeno, Tomići pozivaju komšije na svečanu večeru.

„Kod nas u selu je takav običaj, tog dana kada kolješ, pozoveš najbliže komšije na čorbu, čvarke i gulaš. Žena kad stigne, napravi i pihtije. Zato se radujemo ovom danu jer iako smo umorni, budemo srećni i ispunjeni kao da spremamo slavu“, kaže naš domaćin.

BONUS VIDEO: Viktor Orban u svinjokolju

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare