Predsednik Srbije Aleksandar Vučić uvek je znao da rusko učešće u Naftnoj industriji Srbije (NIS) nije ekonomski motivisano, ali se nije trudio da bilo šta promeni i za to je bio potreban spoljni pritisak, ali sada Zapad treba da pomogne Srbiji da reši svoje energetske probleme, piše danas Frankfurter algemajne cajtung (FAZ).
„Kada god su ruski koncerni u inostranstvu ulagali u preduzeća koja prerađuju, transportuju ili skladište naftu i gas, to nikad nije bila samo ekonomska odluka. Uvek se radilo o tome da se, pomoću snabdevanja energijom, stvaraju privredne interesne grupe i korupcijom stekne politički uticaj“, piše FAZ.
Dnevnik ukazuje da u Evropi postoje države koje su to, poput Litvanije, rano prepoznale i morale da izdrže snažan pritisak Moskve, i države koje su, poput Nemačke, „sve do opšteg napada Moskve na Ukrajinu zatvarale oči pred realnošću ruske energetske politike i za to platile visoku cenu“, ali da „Srbija ne spada ni u jednu od te dve kategorije“.
„Njenom vlastodršcu Aleksandru Vučiću je smisao angažmana ruskog Gazproma u NIS-u (koji je počeo i pre njegove vladavine) verovatno uvek bio jasan. Ipak, nije preduzeo nikakve napore da smanji uticaj, nego je, naprotiv, pokušavao da iz posebnih odnosa s Moskvom izvuče dodatnu korist. S američkim sankcijama toj igri je sad došao kraj“, piše FAZ.
„Bilo je potrebno da se na Vučića izvrši takav pritisak. Ali da bi se Srbija izvukla iz ruske orbite, Amerika i EU bi sad trebalo da pomognu toj zemlji da reši svoje energetske probleme“, ocenjuje FAZ u kratkom komentaru pod naslovom „Prvo sankcije, a zatim podrška“.
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare