Foto:Shutterstock

U situaciji kada cene svega rastu zbog inflacije, sve veći broj građana poseže za alternativnim načinima plaćanja, bilo to kreditnom karticom, uz pomoć dozvoljenog minusa ili čekovima. Neke metode su jeftinije, neke skuplje, ali će na kraju dana svako prema svojim potrebama odabrati šta će tražiti banci. Ipak, postoje određene zamke u koje građani lako mogu upasti ukoliko ne vode računa. Istraživali smo koje su to zamke.

Kreditne kartice

Milica N. poseduje kreditnu karticu sa limitom od 60.000 dinara putem koje svoje kupovine može da otplaćuje u 3, 6 ili 12 rata, u zavisnosti od iznosa i to bez kamate, dokle god obaveze izmiruje na vreme. Ipak, u decembru će zbog nagomilanih kupovina morati da isplati ratu za karticu u visini od čak 11.000 dinara, što nije mali udar na budžet u doba inflacije.

Iako dokle god ne kasni sa izmirenjem obaveza nije opterećena kamatama, već vraća onoliko novca koliko potroši, i to na rate, postoji jedno ograničenje koje Milici povremeno pravi probleme.

Pročitajte još:

Naime, najmanja vrednost kupovine koju Milica mora da dostigne da bi ta kupovina bila podeljena na rate je 5.000 dinara. U prevodu, ako je vrednost kupljene robe 4.995 dinara, ona se neće podeliti na tri rate, već će ceo iznos dospeti na naplatu narednog meseca.

Tako kada je Milici potrebna odeća koju želi da plati kreditnom karticom i otplati na rate, prinuđena je da u jednoj radnji pronađe stvari vredne minimum 5.000 dinara, što nije uvek lako, a u suprotnom će narednog meseca morati da otplati ceo iznos, uz sledovanje koje stiže na konto prethodnih plaćanja kreditnom karticom.

Dobar broj građana, sa druge strane, koristi kreditne kartice sa takozvanim revolving modelom otplate.

Foto: Shutterstock

To znači da postoji limit na kreditnoj kartici od kog se sredstva oduzimaju prilikom svake kupovine, a vraćaju prilikom svakog izmirenja obaveza tj. rate. Za razliku od prethodnog primera, ova vrsta kartica pruža mogućnost da mesečna obaveza bude nešto manja (recimo 5-10 odsto ukupnog dospelog duga), ali problem je što ovde morate da platite i kamatu, koja na godišnjem nivou ide i preko 30 odsto.

Najveća zamka u koju građani mogu da upadnu sa ovim karticama je svakako začarani krug trošenja.

Čekovi predstavljaju najjeftiniju vrstu odloženog plaćanja, budući da kod plaćanja čekovima građani raspolažu isključivo svojim novcem, a ne pozajmljuju ga od banke, pa samim tim ne plaćaju nikakvu kamatu. Iako se mogu koristiti i kao sredstvo redovnog plaćanja, poput keša, čekovi se danas koriste uglavnom za odloženo plaćanje. Kod upotrebe čekova nema nekih začkoljica, osim što se u retkim slučajevima može desiti da prodavac želi da povuče sredstva pre datuma koji je napisan na čeku.

Jednom kada neko počne da troši, vraća, pa ponovo troši, teško će doći do toga da je isplaćen ceo dug, što znači da će uvek iznova plaćati kamatu koja je ogromna, pa neće vraćati samo novac koji je uzeo, nego i mnogo preko toga.

Takođe, u slučaju da zakasni sa uplatom rate, ne samo da će platiti redovnu kamatu koju mora da plati svakog meseca, već će se na to „zalepiti“ i kamata koja se obračunava zbog kašnjenja u otplati.

Dozvoljeni minus

Iako dozvoljeni minus može da deluje kao najlakša opcija za kojom građani mogu da posegnu u situaciji kada za nešto nemaju dovoljno sredstava, ovo je zapravo najskuplja vrsta „izlaza“.

On, kao i ostale vrste zaduživanja koje omogućava banka, zavisi od visine primanja, a obračunava se u vremenskom periodu od maksimalno 12 meseci, nakon čega klijent mora da obezbedi pozitivan saldo na računu bar jedan dan, kako bi ostvario pravo na obnovu ovog vida kreditiranja.

Foto: Shutterstock

Dakle, ako je neko u velikom dozvoljenom minusu neposredno pre tog dana kada mora imati pozitivan saldo, velike su šanse da će morati da se dokopate velike količine novca kako bi prebacio nulu, što ume da bude stresno, pa čak i nemoguće.

Takođe, najbitnija stvar kod dozvoljenog minusa i ono što ga čini najskupljim jeste kamata, koja se zapravo obračunava na dnevnom nivou.

Naime, građane kamata košta oko 30 odsto ukupnog iznosa na godišnjem nivou. Dakle, ako se neko zaduži 100.000 dinara, godišnje će preko 30.000 dinara dati samo za kamatu.

A onog trenutka kada prekoračite iznos dozvoljenog minusa i uđete u nedozvoljeni, kamate postaju i duplo veće, što je za banke, svakako, najpoželjniji scenario.

BONUS VIDEO Prekomerno zaduživanje kroz dozvoljeni minus: U Srbiji 1,3 miliona građana koristi ovu bankarsku uslugu

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare