Foto: Promo

Vladislava Gordić Petković vam za ovu nedelju preporučuje romane „Deca Nedođina” od Miloša K. Ilića i "En Veronika" od Herberta Džordž Velsa.

Vladislava Gordić Petković Foto: Vladislav Mitić

Miloš K. Ilić, „Deca Nedođina”, Plato, 2022.

Nedođin je poligon bede, muke i nevolje, ratova i ekonomskih kriza, moralnog rasula. To je stecište premorenih roditelja, ravnodušne dece i senilnih staraca naoružanih trofejnim pištoljima, distopijski prostor kojim se prerano ogrubeli tinejdžeri, opsednuti akcionim filmovima i porno časopisima, šunjaju i lutaju, krijući se od odraslih koji im se ionako ne bi smeli suprotstaviti.

Grad tajnih prolaza, budžaka, urušenih ograda i zidova s kojih se kruni malter budi nespokoj u pripovedaču čak i kad se zatekne na širokim osvetljenim raskrsnicama. Taj apokaliptički prostor živi od jedne erupcije uličnog nasilja do druge. Teritorija Nedođina podeljena je između zaraćenih dečjih bandi: grad je mračno carstvo šverca iz Mađarske i restrikcija struje u kom dvanaestogodišnji Ivan zvani Rambo, vođa bande Centraša, hrli u tuču glave povezane crvenom pionirskom maramom, koja je i stameni simbol propalih svetova, i neuverljivo obećanje buduće moći.

Insignije nasilja su sveprisutne, vrte se lanci i pendreci: „ima nešto u gumenoj palici što me čini moćnijim”, kaže Rambo – „kao Eskalibur”. Za ogrlicu od pertle i ispaljenih čaura kaže da je „najbolja kragna u gradu”. Jezička askeza Miloša K. Ilića i sablasna jednostavnost njegove retorike ogledaju se i u izostavljanju svega onog što bi bilo suviše mučno i suviše lično, sveg onog nasilja koje može jedino da živi u nemosti.

Herbert Džordž Vels, „En Veronika”, Laguna, 2022.

„Nije ništa znao o ćerkama. One se muškarcu samo dese.“ Ovo neznanje sve kaže o ocu glavne junakinje: smeten i naoko dobronameran, on je besmisleno strog i tvrdoglav do surovosti kad svom petom detetu, „maloj Vi“, pokuša da zabrani dalje školovanje.

En Veronika žudi da pobedi svet sazdan od zabrana, predrasuda, zloupotreba i apsurdnih ograničenja postavljenih pred žene. Otud i sam njen izgled svedoči o potisnutom nemiru: „držanje joj je bilo tiho i suzdržano, a iza ove maske bila je očajnički nezadovoljna i željna slobode i života”. Iako je na početku romana tek buntovna srednjoškolka, En Veronika boriće se za sva ona prava koja je u datom socijalnom kontekstu mogla osvojiti.

Slavan po delima iz domena naučne fantastike,Vels je isto tako i hroničar osvajanja ženske slobode, pedantni kritičar društva, glasnik revolucije i prava na jednakost. On umešno tematizuje žensko iskustvo u okvirima sveta koji i sam pomen seksualnih i emotivnih potreba žena vidi kao pretnju društvenoj stabilnosti. „En Veronika” je oštro kritikovana u štampi i zabranjivana u bibliotekama: da nije bilo posredovanja Džordža Bernarda Šoa i Gilberta Čestertona, Vels bi bio marginalizovan i ignorisan kao bilo koja žena.

Bonus video: GOST Darko Tuševljaković

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar