Prvog dana jula 2013. godine Hrvatska je postala punopravna članica EU. Kada se danas, sedam godina kasnije, podvuče crta, malo ko će reći da se članstvo u prestižnom EU-klubu, uprkos svim propustima, nije isplatilo.

Hrvatska je, naime, ulaskom u EU postala deo jedinstvenog tržišta sa oko pola milijarde potencijalnih potrošača. Članstvo u EU pomoglo nam je i u jačem uklapanju u globalizacijske trendove, a od njega smo imali i sasvim opipljive ekonomske koristi.

Koristi i propusti

O tome, uostalom, dovoljno govore i brojni pokazatelji. Primera radi, 2012. godine hrvatski bruto domaći proizvod (BDP) je, prema podacima HNB-a, iznosio oko 44 milijarde eura, a do kraja prošle godine ukupna vrednost roba i usluga proizvedenih unutar hrvatskih granica popela se na oko 54 milijarde evra, što je oko 10 milijardi evra više. Porastao je i BDP po stanovniku: dok je 2012. godine taj pokazatelj iznosio nešto manje od 10.500 evra, 2019. godine je dosegao gotovo 13.300 evra. Ubrzao se i privredni rast, pri čemu valja voditi računa da je Hrvatska u EU ušla dok je još bila u recesiji, pa su 2012. godine, prema podacima centralne banke i državne statistike, zabeležili pad privredne aktivnosti od 2,2 odsto, dok je 2019. rast BDP-a bio od 2,9 odsto.

Članstvo u EU je hrvatske kompanije snažno usmerilo prema jedinstvenom evropskom tržištu. Ono je, doduše, i pre ulaska Hrvatske u EU bilo naš vodeći spoljnotrgovinski partner, ali nakon pristupanja Uniji dodatno se povezala s njim. Dogodila se i kakva-takva internacionalizacija hrvatske privrede, sa sve većim značajem izvoza roba i usluga u ekonomskom životu. Inventar sedmogodišnjice hrvatskog članstva u EU svakako mora da obuhvati i javne finansije, u segmentu kojih je napravljen iskorak u dovođenju u red stanja u državnoj blagajni.

Rumunija ispred, Bugarska iza

Ipak, u odnosu na druge nove članice EU, Hrvatska svoje članstvo u EU, upozoravaju ekonomisti, nije uspela dovoljno da iskoristi.

U prilog tome govori i podatak da je Hrvatsku poslednjih godina po stepenu razvijenosti pretekla čak i Rumunija, pa je sada, s Bugarskom, na samom začelju lestvice EU. Nivo životnog standarda, iskazana u BDP-u po stanovniku u odnosu na prosek Unije, pokazuje da je Hrvatska 2012. godine bili na 61 odsto Unijinog proseka, dok je prošle godine dosegla samo 65 odsto proseka EU. Drugim rečima, nije se tapkalo na mestu, ali napredovalo se znatno manje nego što se to očekivalo.

Hrvatska je proteklih godina znatno smanjila i nezaposlenost, ali smanjenje broja nezaposlenih ponajpre je posledica otvaranja tržišta rada drugih članica EU za hrvatske radnike. Poslednja članica koja otvara svoje tržište rada za hrvatske radnike je Austrija, kojoj 1. jula ističe sedmogodišnje prelazno razdoblje koje su u Beču odlučili da iskoriste kada je reč o ograničenju slobode kretanja hrvatske radne snage.

Uprkos tome, ekonomisti ističu kako je Hrvatskoj članstvo u EU itekako koristilo.

Bez EU bi bilo još gore

„Članstvo u EU nam se svakako isplatilo jer, da nije bilo tog članstva i priliva kakvih-takvih novaca iz fondova EU, teško da bi Hrvatska uopšte mogla da uhvati ritam privrednog rasta kakav imamo poslednjih godina“, ocenjuje za Index Željko Lovrinčević sa zagrebačkog Ekonomskog instituta.

„Hrvatska bi još uvek bila u dubokoj krizi da nije bilo članstva u EU. Od EU smo najviše dobili integraciju u evropsko i svetsko tržište, što su posebno iskoristile naše kompanije, a porastao nam je i izvoz. Ukratko, članstvo u EU nam je omogućilo da se danas, sa Slovenijom, znatno razlikujemo od ostatka bivše Jugoslavije, koji još nije u EU“, poručuje ekonomski analitičar Damir Novotni.

Oba Indeksova sagovornika upozoravaju i na naličje dosadašnjeg hrvatskog članstva u EU. To se, pre svega, odnosi na nesprovođenje ključnih reformi, od kojih su dosad zazirale sve hrvatske vlade. Osim toga, i dalje postoji razmerno slabe institucije, kao i raširena korupcija u društvu. Nisu se uspjela privući ni veća strana ulaganja, posebno greenfield, ona koja kreću „od nule“, a za posledicu imaju rast zaposlenosti, proizvodnje i izvoza. Hrvatski problem ostaje i premali značaj inovacija u ekonomskom životu, po čemu znatno zaostaje za drugima u EU.

Ni evrozona ni Šengen

Hrvatskoj dosad nije pošlo za rukom da uđe ni u evrozonu i Šengen, što vlasti u Zagrebu smatraju jednim od strateških ciljeva.

Prvi korak prema članstvu u evrozoni trebalo bi da se uradi ulaskom u Evropski tečajni mehanizam II (ERM-II) pa se uvođenje evra, ako se ne dogodi nešto nepredviđeno, može očekivati 2023. godine, odnosno 10 godina od pristupanja EU.

Sa Šengenom je situacija nešto složenija, kako zbog meke granice prema BiH, što je u Hrvatskoj i sada vruće političko pitanje, tako i zbog nevoljnosti pojedinih članica Šengena da nastave da šire zonu bez granica. Hrvatska je, doduše, ispunila tehničke uslove za članstvo u Šengenu, ali ostaje otvoreno pitanje kako će u budućnosti izgledati šengenski prostor, s obzirom na to da su migrantska kriza i pandemija koronavirusa vratile granične kontrole među državama članicama. Do članstva u Šengenu Hrvatima kao uteha ostaje da po celoj EU, pa i šire, mogu da putuju samo uz ličnu kartu.