Foto: Shutterstock

Grupa od 16 penzionisanih generala hrvatske vojske oštro je kritikovala političke garniture koje su, kako kažu, nasledile Tuđmana na kormilu države i lično ponovo otkopali rovove, puni žara i zanosa u traženju “ustaških zmija”.

Njihovo ponašanje, smatraju generali, je neshvatljivo u, kako kažu, slobodnoj, samostalnoj i demokratskoj Hrvatskoj u odnosu prema žrtvama Drugog svetskog rata, posleratnog perioda i komunističkog sistema.

U otvorenom pismu javnosti, povodom presude Visokog prekršajnog suda o upotrebi ustaškog pozdrava “Za dom spremni” u pesmi Marka Perkovića Tompsona, generali navode da se u Domovinskom ratu nije pitalo „na čijoj su strani bili naši očevi i dedovi u Drugom svetskom ratu“.

Ističu da su Hrvatsku, ponosnu i slobodnu, predali u ruke političara.

„Nismo im predali priče o partizanima i ustašama! Ta smo poglavlja iz naše istorije ostavili iza sebe. A oni su, lično, oni koji su nasledili Tuđmana, na kormilu države, ponovno otkopali rovove, puni žara i zanosa u traženju ‘ustaških zmija’. Iza 2000. sistemskom detuđmanizacijom s ciljem dekroatizacije, kompromitovali su tu veliku i plemenitu ideju nacionalnog pomirenja“, poručili su generali.

Ističu i da se nakon odluke Visokog prekršajnog suda o ustaškom pozdravu “za dom spremni” , kako kažu, “nikad brže” oglasio Ustavni sud koji je jasno stavio do znanja da je taj pozdrav iz perioda Pavelićeve NDH, ustaški i da nije u skladu sa hrvatskim Ustavom.

„Bilo bi zanimljivo upitati taj Sud, da li je pozdrav ‘Smrt fašizmu, sloboda narodu’, koji, kako navode, u svojoj naravi poziva na ubijanje, protivustavan i da li je možda sličan ili isti kao fašistički, nacistički, budući da su pod tim pozdravom počinjeni silni zločini nad nevinim ljudima”, navodi se u pismu penzionisaniih generala, koje čije delove prenosi hrvatski portal Index.

Traže, kažu, od merodavnih odgovore na egzistencijalna pitanja, a ne političke, birokratske fraze i floskule.

U pismu navode da „kosti žrtava i danas počivaju u znanim i neznanim bezdanima, jamama, tenkovskim rovovima, od Slovenije, Hrvatske, BiH, Vojvodine, Srbije, do Makedonije“.

„Posvuda Jazovke, Macelji, Hude Jame, masovne grobnice čak i u centru Zagreba i okolini“, pišu generali.

U pismu, koje je medijima poslao Ivan Tolj, ističe se da se niko nikada nije izvinio za masovne zločine.

Potomci žrtava, navode generali, „još uvek nisu doživeli da čuju reč: Oprostite“.

Nisu, kažu, doživeli da se strašni zločini istraže, bez obzira na to ko ih je počinio i bez obzira na to jesu li u pitanju Jasenovac, Macelj, Huda Jama i ostala silna stratišta i gubilišta.

„Bez obzira radilo se tu o crnima ili crvenima, o komunistima ili nacistima ili fašistima“, poručili su, između ostalog, penzionisani hrvatski generali.

Kao potpisnici pisma, osim generala Tolja, navedeni su generali Ivan Kapular, Andrija Hebrang, Josip Ćuletić, Željko Šiljeg, Žarko Tole, Marinko Krešić, Mile Ćuk, Ljubo Ćesić Rojs, Zlatan Mijo Jelić, Rahim Ademi, Miljenko Galić, Živko Budimir, Blago Dujmović, admiral Davor Domazet Lošo i brigadir Rajko Dumančić.