Foto: EPA-EFE/MIGUEL CANDELA

Komunistički režim u Pekingu je iskoristio medijski i spoljnopolitički fokus čitave planete na Avganistan da ugasi možda i poslednje svetlo slobode u Hong Kongu. Samo dva meseca posle zatvaranja “Apple Daily”, poslednjih slobodnih novina u “Mirišljavoj luci”, sa scene je nestao i najvažniji građanski pokret za zaštitu prava i sloboda Civil Human Rights Front.

Pročitajte još:

Reč je o organizaciji koja je pokrenula velike građanske proteste 2019. godine zbog usvajanja Zakona o nacionalnoj bezbednosti. Represivni aparat predsednika Si Đinpinga u Hong Kongu je iskoristio zloglasni zakon da pošalje u zatvor ili montira sudske procese protiv aktivista, novinara, preduzetnika, studenata, intelektualaca, umetnika, svih onih koji su digli glas protiv kršenja britansko-kineskog sporazuma koji je predviđao autonomiju nekadašnje kolonije do 2047. godine.

Civil Human Rights Front je zatvorio definitvno svoje kancelarije posle pretnje šefa policije Hong Konga da će pokrenuti istragu protiv pokreta zbog kršenja Zakona o nacionalnoj bezbednosti u prošlosti, pre njegovog stupanja na snagu. Nije mnogo vredelo svečano obećanje guvernerke Hong Konga Keri Lam dato u Ujedinjenim Nacijama da Zakon neće biti retroaktivno primenjivan. Režim u Džongnanhaju ga beskrupolozno aplikuje i to uz sversrdnu podršku marionetskih vlasti u Hong Kongu.

Režimska propaganda preko svojih megafona nastavlja da tvrdi da ne postoji nikakav problem sa slobodom mišljenja i okupljanja u Hong Kongu, uz preciziranje da je zabranjeno samo agitovati protiv Kine, njene politike i mera koje preduzima u Mirišljavoj luci. Drugim rečima, poput talibana u Avganistanu koji garantuju prava ženama po šerijatu, tako i Kinezi garantuju slobode Hongkonžanima po komunističo-totalitarnim uzansama.

Na svim pozicijama u administrativnom aparatu Hong Konga su postavljeni “koutou” ljudi (“koutou” je kineski tradicionalni naklon kojim se izražava pokornost prema caru ili superiornima), pogotovo u školstvu, medijskim kućama, kulturnim institucijama.

Uvedena je i cenzura po kineskom receptu. Blokiraju se televizijske i radio emisije koje nisu po volji komunističke klike, zabranjuju se filmovi i pozorišne predstave koje na bilo koji način, uključujući i alegoriju, mogu da kritikuju diktaturu, odnosno da krše Zakon o nacionalnoj bezbednosti. Iz knjižara nestaju knjige koje dovode u pitanje maoističke i dogme Si Đinpinga ili koje kritički analiziraju kineski političko-ekonomski model. Na udaru je i satira, striktno je zabranjeno smejati se na račun komunističkih glavešina.

Najveći deo napora se ulaže u “ispiranja mozgova” i “političko prevaspitavanje” mladih u Hong Kongu koji su zadojeni zapadnim idejama, stilom života, demokratijom, slobodom. Školski programi su ispunjeni nacionalističkim i komunističkim sadržajima i porukama da su oni superiorni na prozapadne, proliberalen i prodemokratske ideje.

Komunistički mandarini idu toliko daleko da su zabranili strip namenjen za mališane sa problemom izgovora reči jer je po njima prepredeno podsticao na pobunu protiv Kine najmlađe. Autori stripa su uhapšeni, radi se o dva mladića i tri devojke, svi između 25 i 28 godina. Njih petoro se našlo u “1984” ili “Životinjskoj farmi” Džordža Orvela ili da okrenemo Tolstoja: Sva slobodna društva su različita a sve diktature liče jedna na drugu.

Na listi Reportera bez granica Hong Kong je do pre par godina bio u vrhu tabele, prošle godine je završio na osamdesetom mestu, približavajući se sve više “majci Kini” koja je po slobodi medija na 177. mestu na planeti. Cinični bi rekli da Kinezi zdušno rade na ujedinjenju zemlje i ravnanju Hong Konga sa standardima Pekinga.

Hong Kong je do pre par meseci bio mesto u kojem, kada dolazite vozom iz Šenžena, kao dodirom magičnog štapića prorade Tviter, Fejsbuk i stotine hiljada zabranjenih sajtova u Kini. Hong Kong je bio jedina kineska varoš u kojoj su se mogle kupiti sve moguće knjige, kao u Njujorku, Parizu ili Berlinu, bio je grad slobodnih medija i novinara. Bio je ostrvo koje su slobodoljubivi Azijati decenijama gledali sa divljenjem i pomalo zavisti. U Hong Kongu su se susretali istočna i zapadna kultura proizvodeći dobru literaturu, filmove, Brus Lija naravno, i sve druge umetnosti koje su zapljuskivale Evropu i Ameriku posle Drugog svetskog rata.

Ne treba imati iluziju da će Zapad stati u zaštitu Hong Konga: ostaće posmatrač, kao 1956. godine kada je SSSR ugušio u krvi pobunu u Mađarskoj ili kao 1968. godine kad su sovjetski tenkovi ušli u Prag. Baš kao i onda, Zapad će rado prigrliti najbolje Hongkonžane, neke nove Puškaše ili Kundere, koji neće želeti da žive u kineskom komunističkom raju.

Međutim, kriza u Hong Kongu ima i drugo lice: Tajvan. Nekadašnja Formoza je mnogo važnija za Peking od“Mirišljave luke”. Aktuelna politika Si Đinpingovog režima je definitivno kompromitovala ponudu Tajpeju, “jedna zemlja, dva sistema”, po ugledu na Hong Kong, s konačnim ciljem da na stogodišnjicu Maove revolucije ujedine Kinu.

Tajvan
Foto: EPA-EFE/DAVID CHANG

Pod pritiskom Pekinga vlasti u Hong Kongu kidaju sve veze sa Tajvanom. Prvo su tražili od građana Formoze na privremenom radu u nekadašnjoj britanskoj koloniji da potpišu izjavu kojom priznaju samo jednu Kinu da bi dobili produžetak radne dozvole. Zatim su zatvorili svoje predstavništvo u Tajpeju uz optužbu na račun Tajpeja da se meša u unutrašnje poslove podražavajući disidente i dajući im azil na ostrvu.

Upozorenje jednog od najuticajnijih lidera “Civil Human Right Front” Boni Leung tokom rasprave o Zakonu o nacionalnoj bezbednosti svakim danom postaje sve više proročanstvo: “Zakon o nacionalnoj bezbednosti u Hong Kongu je poslednja prilika za demokratski svet da se ujedini i stane na rep kineskoj kulturi bulinga. Previše zapadnih vlada praktikuje “koutou” politiku prema Kini i tako ohrabruje komunističkog zmaja da svoje kandže zabode u Tajvan. Ako ne bude zaustavljen odmah, posle će biti sve teže. Ali nemojte da imate iluzije, obračun sa Kinom vam sleduje, pre ili kasnije”.

Kineska komunistička partija je nedavno proslavila stotu godišnjicu postojanja. Partija koja je ujedno i najveći poslodavac na svetu sa mastodontskom birokratskom armijom nema više nikakav ideal da ponudi Kinezima. Ostaio im je samo nacionalizam i ideje o hegemonizmu i dominaciji svetom. Hong Kong je samo prvi koji plaća cenu.

BONUS VIDEO: Zabranjeni grad u Pekingu

***

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

Twitter

Instagram

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare