Podeli
Foto: EPA-EFE/NASA

Novi podaci NASA-ine misije Džuno na Jupiteru pokazuju da na najvećoj planeti u Sunčevom sistemu nastaju takozvane plitke munje.

Plitke munje su neuobičajen oblik električnog pražnjenja iz oblaka koji sadrži vodenu otopinu amonijaka, dok munje na Zemlji potiču iz oblaka s vodom.

Naučnici su takođe otkrili da žestoke grmljavinske oluje, po kojima je Jupiter već odavno poznat, mogu formirati tuče bogate amonijakom koje su stručnjaci prozvali mekanim lopticama (engl. mushballs). Smatra se da takva vrsta tuče skuplja amonijak i vodu iz gornje atmosfere i prenosi ih u Jupiterove atmosferske dubine, piše NASA.

Pre se smatralo da munje na Jupiteru nalikuju onima na Zemlji

Otkad su znanstvenici iza NASA-ine misije Voyager 1979. godine prvi put videli blještave munje na ovoj divovskoj planeti, smatrali su da one nalikuju onima na Zemlji, odnosno da se pojavljuju samo u onim olujama gde se voda nalazi u sva tri agregatna stanja – tečnom, čvrstom i gasovitom.

To bi značilo da se oluje na Jupiteru odvijaju na 45 do 65 kilometara ispod vidljivih oblaka i na temperaturama od oko 0 stepeni Celzijusa. Letelica Voyager je, kao i sve druge misije oko Jupitera pre Džunoa, videla munje kao sjajne mrlje na vrhovima oblaka, što je ukazivalo na to da bljeskovi potiču iz većih dubina.

Ipak, bljeskovi koje je uočila letelica Džuno na Jupiterovoj mračnoj strani govore jednu drugačiju priču.

“Kada smo prišli bliže Jupiterovim gornjim oblacima, videli smo nešto iznenađujuće – manje, plitke munje koje nastaju na mnogo većim visinama u Jupiterovoj atmosferi nego što se pre pretpostavljalo da je moguće”, rekla je fizičarka Hajdi Beker iz NASA-inog instituta Jet Propulsion Laboratory.

Becker i njezini kolege smatraju da snažne grmljavinske oluje na Jupiteru bacaju kristale vode i leda visoko u atmosferu planeta, odnosno 25 kilometara iznad Jupiterovih vodenih oblaka. Tamo se ti kristali spajaju s parom amonijaka koja otapa led tvoreći otopinu amonijaka.

Na tako velikim visinama, temperature su ispod minus 88 stepeni Celzijusa, što je preniska temperatura za ostanak vode u tečnom stanju.

“Na tim visinama amonijak deluje poput antifriza, snižavajući talište vodenog leda. Time omogućava stvaranje oblaka s vodenom otopinom amonijaka”, rekla je Beker.

“Nakon toga se kapljice otopine amonijaka sudaraju s nadolazećim kristalima leda i elektrificiraju oblake. Ovo je bilo veliko iznenađenje, budući da na Zemlji ne postoje oblaci sastavljeni od vodene otopine amonijaka.”

Mekani grad na Jupiteru

Foto: EPA-EFE/NASA

Naučnici su na Jupiteru otkrili i neobičan grad, odnosno tuču ili ledenu kišu, (nazvanu mushballs) koja se sastoji od dve trećine vode i jedne trećine plina amonijaka.

Ove mekane loptice tuče sastoje se od gnjecavog sloja otopljenog amonijaka i leda koji je prekriven debljom ledenom korom. Ova tuča formira se na sličan način kao i ona na Zemlji – loptice postaju sve veće kako se kreću kroz atmosferu.

“Na kraju ove loptice postanu toliko velike da ih više ne mogu držati gornje struje i padaju dublje u atmosferu. Tamo ih čekaju više temperature i one se na kraju otapaju i u potpunosti ispare”, rekao je astrofizičar Tristan Gijo sa Univerziteta Côte d’Azur u Francuskoj.

“Takva vrsta tuče ovim procesom dovodi amonijak i vodu do dubokih atmosferskih razina planeta”, dodao je.

***

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

Twitter

Instagram

Komentari

Vaš komentar