Foto:EPA/ROMAN PILIPEY

Ako zaustavite nekoga na ulici u Kini, postoji prilično velika šansa da je njihovo prezime Vang, Li, Žang, Liu ili Čen. Ovih pet prezimena ima gotovo 30 posto kineske populacije, odnosno više od 433 miliona ljudi.

Pročitajte još:

Sa 1,37 milijardi stanovnika, Kina je najmnogoljudnija zemlja na svetu ali ima najmanji „izbor“ prezimena. Svega oko 6000 prezimena se koristi, pokazali su podaci Ministarstva javne bezbednosti, a velika većina populacije – gotovo 86 posto – koristi svega 100 prezimena.

Razloga ima više: Kina je manje rasno raznovrsna od nekih drugih zemalja gde manjinske grupe „diversifikuju“ prezimena. Takođe je tu i pitanje jezika: Nemoguće je nasumično ubaciti neki kineski znak i tako stvoriti novo prezime, kao što je na primer slučaj sa prezimenima engleskog govornog područja.

Još jedan faktor tu ima značajnu ulogu: tehnologija.

Digitalna revolucija u Kini promenila je svakodnevni život i mnogi ovi sistemi oslanjaju se na vrlo limitiranu listu standardizovanih kineskih karaktera. To znači da oni čija prezimena imaju manje uobičajena slova i karaktere, koji nisu kompatibilni sa postojećim kompjuterskim sistemima, mogu da se nađu izbačeni iz sistema i samim tim primorani da promene svoje prezime kako bi olakšali sebi život, na uštrb nasleđa.

Kako su nestala neka prezimena

Foto:Judith Haeusler / Cultura RF / Profimedia

Situacija nije uvek bila ovakva. Tokom svoje duge istorije, Kina je registrovala više od 20.000 prezimena, rekao je CNN-u Čen Džiavei, profesor na pekinškom Normal univerzitetu koji je istraživao rasprostranjenost prezimena u zemlji. Neki istraživači procenjuju da ih je bilo čak 23.000.

„Kultura prezimena prenosi se u našoh zemlji hiljadama godina. Tokom istorije, prezimena su se razvijala i menjala formiravši više od 6.000 prezimena koja su danas u upotrebi“, navodi se u godišnjem izveštaju o prezimenima Ministarstva javne bezbednosti.

Prvi zabeleženi podaci o kineskim prezimenima sežu do „ere bronze, bambusa i pisanja na svili“, odnosno u vreme dinastija Šang i Žu (1600-256. godina p.n.e.) Do dinastije Song (960-1279 AD) sastavljena je lista od nekoliko stotina najčešćih prezimena.

Kineska istorija puna je migracija, političkih nemira, ratova što znači da su i prezimena često nestajala ili su se menjala. Ponekad bi drevni vladari i klanovi koristili imena svojih država ili kraljevina, drugi su prezimena dobijali od careva. Manjine i nomadi su koristili svoje verzije kineskih imena, nekad bi ljudi pojednostavljivali prezimena radi lakšeg pisanja, nekad su ih menjali iz sujeverja, kaže Čen.

Tu treba uzeti i fenomen poznat kao Galton-Votson proces, kada prezimena nestaju jer svaka generacija žena uzme muževljevo prezime. A s obzirom na dugu, dugu istoriju Kine, proces nestanaka prezimena vidljiviji je nego u nekoj „mlađoj“ zemlji. Primera radi, prezimena su se u Kini pojavile 3000 godina pre nego u Evropi ili Japanu, a kako je tada populacija bila mnogo manja, mnoga prezimena su nestala, naveli su istraživali Stenford univerziteta u svojoj studiji iz 1992.

Foto:EPA/DIEGO AZUBEL

Prepreke digitalnog doba

Retka ili neuobičajena prezimena koja su možda i nestajala vekovima, sada su suočena sa krizom moderne Kine. Godinama su ljudi sa retkim karakterima u svojim imenima mogli da se provuku kroz birokratiju jer su dokumenta i pisma bila ručno pisana. Sada je to bukvalno nemoguće, naročito jer je Kina uvela novi, digitalizovani sistem identifikacije.

Glavni problem je što nisu svi kineski karakteri uključeni u taj kompjuterski sistem. Od desetina hiljada karaktera 2017. u sistemu je bilo oko 32.000 karaktera.

Kako je u Kini sada sve digitalizovano – od ugovaranja sastanaka do kupovine karti za prevoz – prezimena sa „čudnim“ karakterima žestoko otežavaju život običnom čoveku.

Foto:EPA-EFE/ALEX PLAVEVSKI

Standardizacija jezika

Još jedan razlog malog broja prezimena su napori Pekinga da standardizuje i uredi jezik. Različiti dijalekti mandarinskog govore se u brojnim kineskim provincija i često su toliko različiti da se ljudi ne razumeju. Zbog toga je pekinški mandarinski „lingva franka“ i 2000. je proglašen za zvaničan govorni i pisani jezik Kine.

Pisanje mandarinskog ipak nije standarizovano na vreme i razlikje se od regiona do rehiona što unosi dodatnu konfuziju u već raznovrstan izbor karaktera. Da bi na neki način prevazišli probleme, stručnjaci su napravili bazu podataka sa 70.000 karaktera i rade na njenom proširenju na 90.000 kako bi ljudima olakšali svakodnevni život.

Foto:dongli zhang / Alamy / Alamy / Profimedia

Iz sveta i regiona čitajte:

Prezimena su od centralnog značaja da identitet Kineza, ona su čuvari njihovog porekla, istorije i migracija i predstavljaju direktnu vezu sa precima i nasleđem. Odricanje prezimena znači prekidanje veza sa porodičnom istorijom koja seže u vekove.

To se najbolje vidi u primeru sela u istočnoj provinciji Šandong. Mnogi meštani vekovima dele zajedničko ime „šan“ ali sa digitalizacijom i uvođenjem modernik ličnik karata, zvaničnici su im tražili da promene preziumena u „ksian“ jer imaju više „češćih“ karaktera koje kompjuterski sistem prepoznaje.

„Ne želimo da izgubimo prezimena koja su nam dali naši preci“, rekao je jedan seljanin. „Naša generacija i dalje pamti naša originalna prezimena, ali ih naša deca neće imati i za nekoliko godina će ih potpuno zaboraviti“.

***

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

Twitter

Instagram

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar