Josip Juratović Foto: Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL

Neophodno da se u Srbiji, ali i Zapadnom Balkanu potpomognu ljudi koji su spremni se bore za demokratiju, ali ne mogu da dođu do izražaja. Te ljude treba umrežiti i intenzivno ih podržavati od strane međunarodne zajednice, rekao je za „Novu“ Josip Juratović, poslanik u Bundestagu iz redova vladajuće Socijaldemokratske partije Nemačke (SPD) predvođene novim kancelarom Olafom Šolcom.

Nemačka je nedavno dobila novu vladu. U kojoj meri će vlada Olafa Šolca promeniti stav prema Balkanu i koje su ključne tačke na kojima će se te promene oslikati?

Pročitajte još:

U koalicionom sporazumu Nemačke jasno je izraženo da će se nemačka vlada ubuduće zauzeti za jačanje demokratskog sistema. To će se odnositi i na zemlje zapadnog Balkana koje su na putu u EU gde će se više uvažavati ispunjavanje zahteva za učvršćivanje demokratskih temelja, a to su poštovanje osnovnih ljudskih prava, funkcionalnost sistema vladavine prava i poštovanje međunarodnih konvencija koje su te zemlje potpisale.

Da li odlaskom Angele Merkel režim u Srbiji zaista „gubi leđa“ u Berlinu?

Što se tiče režima u Srbiji, moguće je da će izgubiti leđa u Berlinu odlaskom Angele Merkel, ali Srbija kao i sve ostale zemlje zapadnog Balkana neće izgubiti podršku na putu ulaska u EU, već će se jačanjem temelja demokratskog sistema Srbiji kao i ostalim zemljama u regionu olakšati put u EU. Za razliku od Merkel, Olaf Šolc želi jaku Evropu sa demokratskim institucijama, a ne stabilokratiju koju je podržavala Merkel, koja je istovremeno kočila put Srbije u EU i jačala vladajući režim znajući da sa takvim režimom Srbija nikada neće ući u EU.

Nova nemačka ministarka spoljnih poslova Analena Berbok već u prvim danima mandata pokrenula je pitanje sankcija Miloradu Dodiku i njemu bliskima ljudima. Očekujete li da se to zaista dogodi i kakve bi to imalo posledice?

Ministarka spoljnih poslova Nemačke s pravom je pokrenula to pitanje, jer želi da se i EU konačno odluči da li će pratiti politiku koja jača demokratske institucije čemu teži i zapadni deo EU ili će nastaviti da gleda kroz prste, pa čak i finansijski podržava one političke snage koje bi htele da EU svedu na politički populizam, poput Viktora Orbana. Naročito sam protiv sankcija koje bi ugrožavale narod, ali pojedince kao što su Milorad Dodik i od njega kontrolisane firme u svakom slučaju bi trebalo uzeti u razmatranje, jer je to jedina mogućnost da se takvi ljudi stave pod kontrolu međunarodne zajednice i onih pravila koja su neophodna da bi se demokratsko društvo stabilizovalo.

Naredna godina mogla bi biti burna kada je reč o balkanskoj političkoj sceni. Severna Makedonija je izbegla vanredne izbore, ali budućnost vlade u Crnoj Gori je neizvesna, dok Srbiju i BiH očekuju izbori u 2022. godini. Mogu li se očekivati neke dramatičnije političke promene ili ne?

Za političke promene u demokratskom sistemu zadužen je samo narod. Nažalost, politika u čitavom regionu je toliko iskompromitovana da je veliki deo naroda digao ruke od promena i ne izlazi na izbore, dok drugi deo bira manje zlo. Na takav način se ništa neće menjati već se samo stabilizuje zlo. Zato mislim da je neophodno da se u Srbiji, ali i čitavom regionu Zapadnog Balkana potpomognu demokratske strukture i ljudi koji su spremni se bore za demokratiju, ali ne mogu da dođu do izražaja. Te ljude treba umrežiti i intenzivno ih podržavati od strane međunarodne zajednice.

Zalažete se za ulazak zemalja Zapadnog Balkana u EU, međutim, čini se da taj proces ide sporo i kada je reč o reformama u zemljama koje teže članstvu, ali i kada je reč o Briselu gde je tema proširenja pala u drugi plan. Da li se taj proces ubrzati i šta je potrebno da se to dogodi?

Solunskim sporazumom je zapadnom Balkanu od strane EU dat signal da ima perspektivu za ulazak u EU i time je EU obavezana da to i realizuje. Međutim, u poslednje dve decenije je jedino Hrvatska uspela da pristupi i od tada očigledno sve tapka u mestu. Za to su pre svega odgovorne političke strukture na Zapadnom Balkanu kojima je vlast bila bitnija od budućnosti njihovih zemalja. S vremenom su uspostavili populističke režime s izuzetkom Severne Makedonije, svesni činjenice da će ulaskom u EU i oni izgubiti vlast, a neki čak i završiti u zatvoru kao što se to dogodilo Ivu Sanaderu u Hrvatskoj. Dakle, sve te političke strukture govore o ulasku u EU, a mole dragog Boga da do toga nikada ne dođe. Istina je da ulaskom takozvane Višegradske grupe u EU, Rumunije i Bugarske, pa čak Slovenije i Hrvatske, došlo je do zamora daljeg proširenja pre svega u Briselu, ali i u zapadnom delu EU. Mislim da je pre par godina bivši ministar spoljnih poslova Srbije Ivica Dačić na međunarodnom skupu rekao istinu sledećom rečenicom: „ Mi (Zapadni Balkan prim.aut.) se pravimo da želimo u EU, a EU se pravi da nam veruje“. Stoga je Severna Makedonija, uprkos tome da jedina ispunjava sve uslove za pristupanje pregovorima, postala žrtva lošeg imidža Zapadnog Balkana i zamora od proširenja same EU.

Koliko je Srbija daleko od ispunjavanja uslova za ulazak u EU?

Foto: Shutterstock

Srbija se na ekonomskom planu, odnosno na polju tržista relativno razvila, ali na političkom planu po pitanju učvršćivanja demokratskih temelja i funkcionalnosti demokratskih institucija se više udaljava od EU. Dakle s ovakvim političkim uređenjem je nemoguće da uđe u EU, jer ulazak mora da aminuje svih 27 članica EU. Sve zavisi od daljeg društveno političkog razvoja Srbije, ali i daljeg razvoja EU po pitanju njene budućnosti.

Predstavnici nove nemačke vlade govorili su da neće podržati projekte koji ugrožavaju životnu sredinu u Srbiji. I Vi ste kritikovali projekat Rio Tinta u Srbiji, ali i reakciju srpske policije na ekološke proteste. Koliko bi projekat Rio Tinta, ukoliko bi bio realizovan, naštetio Srbiji na putu ka EU?

Pre svega nije ključno pitanje koliko bi projekat Rio Tinta naštetio Srbiji na putu u EU već koje posledice bi taj projekt imao po ljude koji su neposredno pogođeni tim projektom i za celokupno društvo Srbije. Pitanje zaštite životne sredine nije samo bitno za EU već je globalno važno. Ulaskom Srbije u EU bi u svakom slučaju taj projekat morao da se drži ekoloških zakona i ciljeva koji važe u EU i koje bi Srbija isto tako morala da ispunjava ulaskom u EU, a to znači i sprečavanje ekoloških posledica koje bi plaćao narod. Politika Srbije mora u svoj ekonomski razvoj da uključi i ekološku cenu i prema tome da postavi jasne zakonske okvire zaštite životne sredine, koje narod skupo plaća. Dok se u ekonomski razvoj Srbije ne uključi ekološki i socijalni faktor, to je lažan ekonomski uspeh koji ne može da prikrije ni populističko deljenje milostinje mladima i penzionerima.

BONUS VIDEO: Izbori u Nemačkoj

***

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

Twitter

Instagram