Svetlana Tihanovska
Svetlana Tihanovska Foto: EPA-EFE/Piotr Nowak

Svetlana Tihanovska, kandidatkinja opozicije koja je izašla na crtu lideru Belorusije Aleksandru Lukašenku 9. avgusta i koja se sada nalazi u egzilu u Litvaniji, za Njujork tajms je govorila o tome kako je jedna domaćica povela revoluciju.

Pročitajte još:

Svetlani Tihanovskoj otkada je prvi put promolila te svoje srneće oči u javnost spočitavali su da je previše uplašena, previše nesigurna i previše fragilna da bi mogla da išta više naudi tom velikom diktatoru Lukašenku nego što bi jedna muva, imala šansi napram traktora.

Tako izgleda u Belorusiji se kandidovati za predsednika, kaže ona – vi ste muva koja treba da pobedi traktor.

I zaista, taj njen prestravljeni pogled nije isprva ubedio mnogo ljudi da će supruga Sergeja Tihanovskog otići dalje od nekoliko mitinga, naročito pošto je prebegla u Litvaniju. Potom su pokuljale priče da se prvi put Belorusima obratila pod prinudom, da je već odustala jer joj neko, zaboga, pripretio da će joj decu strpati u sirotište jer se usudila da takne u 26 godina dugu dikaturu Sanje Lukašenka, da je borba za oslobođenje Belorusije mnogo veća od njenog muža, a da ona to nije baš shvatila, ali Svetlana Tihanovska je, to je istina, revoluciju povela zbog ljubavi. Zbog ljubavi i odanosti.

Ona svoju priču zato počinje ovako: „Šta biste uradili za ljubav? Čovek koga volim pokušavao je da svrgne diktatora, a zatim je otišao u zatvor zbog toga. Zato sam uradila ono što bi svaka odana žena učinila: kandidovala sam se umesto njega.“

Tihanovska sada utelovljuje belorusku borbu za slobodu, belorusku opoziciju i belorusku revoluciju, iako je u tu žestoku i krvavu i nemilosrdnu borbu krenula na staklenim nogama, oklevajući, i iako je, kako sama kaže, politika nikada nije zanimala.

„Moj san bio je da budem dobra supruga i dobra majka. A sada vodim revoluciju protiv poslednjeg evropskog diktatora“, govori Tihanovska.

Njena intimna ispovest potom se pretvara u kolektivnu – govori kako je njen muž, Sergej Tihanovski, obilazio Belorusiju i pokušavao da svetu prikaže kako žive obični ljudi, sa kojim se problemima susreću i koliko je Belorusija, zapravo, jedna bedna i nesrećna zemlja, kako su ga pozivali da se kandiduje za predsednika, a kada je to i učinio, onda su ga uhapsili, da je Lukašenko tiranin koji 26 godina komanduje životima beloruskih građana.

Posle Sergejevog hapšenja, brzo je shvatila šta joj je činiti; skupila je sve potebne dokumente i odnela ih izbornoj komisiji. Tada se kandidovala.

Foto:EPA-EFE/STRINGER

„U tom trenutku nisam razmišljala o ovoj zemlji“, govori ona. „Možda zvuči pogrešno, ali u tom, baš tom trenutku, mislila sam samo na svog muža i kako da mu pomognem.“

Čak i to iznenađenje koje je doživela kada joj je dopušteno da se kandiduje govori mnogo o političkoj atmosferi u Belorusiji – i sada veruje da su je registrovali samo da bi joj se narugali, da bi dokazali Lukašenkovu tezu da Belorusiju nikada ne bi mogla da vodi jedna žena.

„Mislili su da ljudi nikada neće glasati za ženu, za nepoznatu osobu, za domaćicu. Ipak, pošla sam u obilazak Belorusije. Nikada nisam razgovarala sa toliko ljudi, bojala sam se da ću zaboraviti reči, ali razumela sam koliko je u našoj zemlji opasno kandidovati se za predsednika“, govori Tihanovska.

„Znala sam da nisam bila spremna da vodim zemlju jer nisam ekonomista, nisam političarka. Zato sam obećala da neću biti predsednica više od pola godine dok ne organizujem nove izbore“, govori ona i dodaje da je mnogo puta htela da jednostavno odustane.

„Bila sam prestravljena.“

Foto:EPA-EFE/STRINGER

Ona potom priča i o tom sumanutom pozivu nepoznate osobe koji je primila kada joj je rečeno da će, ako nastavi sa kampanjom, završiti u zatvoru, a njena deca ostati siročad i kako se plašila još više.

A onda je stigla u Minsk. I na ulicama Minska je čekalo 60.000 ljudi. Tada je Svetlana Tihanovska konačno shvatila: borba za slobodnu Belorusiju mnogo je veća od njenog muža.

„U tom trenutku razumela sam da ne mogu da se povučem“, kaže Tihanovska. „Ljudi su umorni. Dosta im je života pod diktatorom.“

Izbori su održani 9. avgusta, ali se prvobitna ushićenost brzo pretvorila u loš predosećaj i zvanični rezultati glasanja došli su kao snažan udarac u pleksus: 80 odsto glasova osvojio je Lukašenko.

Njoj je pripalo svega 10 odsto, ali skoro da nije bilo Belorusa kome nije bilo kristalno jasno da je Lukašenko besprizorno ukrao glasove. Maltene odmah su izašli na ulice, ovog puta da pokažu da neće još jednom nasesti na prljavu Lukašenkovu igru, ali ih je na ulicama sačekala brutalna sila.

Policija je, kaže Tihanovska – baš kako su svi svetski mediji pisali – „tukla, tukla i tukla“ ljude, hapsila, mučila, opet tukla, tukla, mučila, pucala na njih i još tukla.

Njeno lice smenjuje se potom sa duboko uznemirujućim scenama. Najteže povređene žrtve bespoštednog obračuna policije sa demonstrantima govore kako su ih bacali u kamione pune pretučenih tela – oni na dnu nisu mogli da dišu, neki nisu ni pokazivali znake života, kako su ih prebijali i silovali.

Foto:EPA-EFE/TATYANA ZENKOVICH

Ona se zatim osvrće na odlazak iz Belorusije i kaže da je tada, opet, bila sasvim spremna da odustane.

„Samo što mi Belorusi nisu dali priliku da to učinim. Postala sam simbol slobode, sastajala sam se sa liderima drugih zemalja. Režim je mislio da će nasilje smiriti ljude. Ipak, desilo se suprotno“, govori ona.

Pročitajte još:

Svetlana Tihanovska je, suštinski, žrtva istorije. Potresno je i neverovatno kako su je okolnosti poterale u borbu za slobodu, bitku koju nije ni htela da vodi – to se nigde ne vidi više nego kada kaže: „Uvek sam mislila da sam slaba žena“, i to izgovara tako pomireno i skoro nostalgično, kao da bi bila najsrećnija da je samo mogla i da ostane ta žena i da joj se „sudbina nije narugala“ – i da je na kraju svejedno postala glas te borbe.

„Ova revolucija nije završena. Međunarodna zajednica mora da zna da su nam potrebni novi i fer izbori. Da nam treba istraga o kršenju ljudskih prava.

Mom narodu koji je na ulicama već nedeljama: upamtite, samo zajedno možemo izgraditi ‘zemlju za život’.

Naša revolucija nije geopolitička. Naša revolucija nije proruska niti proevropska. Naša revolucija je demokratska.

I želim svog muža nazad.“

 

***

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

Twitter

Instagram

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare