Alexander Lukashenko
Aleksandar Lukašenko Foto:Tanjug/TUT.by via AP

Bura oko prinudnog prizemljenja aviona u Minsku zbog hapšenja Romana Protaševiča i dalje se ne smiruje. Belorusija na sve načine pokušava da pokaže da je njen potez bio ispravan, pa je tako na nacionalnoj televiziji emitovan intervju sa Protaševičem u kojem on navodno priznaje svoje greške, ali i da se divi Aleksandru Lukašenku i da ga podržava. Da li je baš tako?

PROČITAJTE JOŠ:

Protaševičeva porodica tvrdi da nije i da je emitovano priznanje zapravo iznuđeno i mučenjem i prebijanjem. U pomenutom intervjuu, Protaševič je u jednom trenutku zaplakao i prekrio lice rukama, kada su se i videli dokazi za tvrdnje njegove porodice – podlivi i posekotine.

Zašto bi Protaševič uopšte podržavao Lukašenka? Jedana pogled na izveštavanje kanala Neksta na čijem čelu je bio upravo Protaševič jasno govori da nije fan „posslednjeg evropskog diktatora“.

Naime, Protaševič je na svojim medijma detaljno izveštavao o protestima koji su se događali prošle godine u nekoliko beloruskih gradova nakon predsedničkih izbora koje Lukašenko tvrdi da je ubedljivo dobio, a opozicija da su izbori pokradeni.

Centralna izborna komisija. koja je pod korntrolom beloruskog režima, objavila je da je Lukašenko pobedio sa oko 80 odsto podrške birača.

Deo građana time nikako nije bio zadovoljan ishodom, smatrali su da su izbore pokradeni i namešteni, pa su onda usledili meseci protesta. Kako je sve više ljudi izlazilo na ulice tako je Lukašenkov odgovor bio se brutalniji. Usledila su hapšenja, prebijanja demonstranata, smrtni slučajevi, pa i zatvorske kazne.

Svetski lideri su bili šokirani vestima i prizorima iz Belorusije, ali su konkretnije reakcije izostale. Predsednica Evropske komisije Ursula Fon der Lajen je u avgustu 2020. godine osudila nasilje protiv demonstranata u beloruskim gradovima.

Bela kuća je tada saopštila da je „jako zabrinuta“ ponovnim izborom Lukašenka u Belorusiji. Nemački ministar spoljnih poslova Heiko Mas izjavio je da EU mora razgovarati o sankcijama protiv Belorusije, što se na kraju i dogodilo.

Evropska unija je početkom novemebra uvela sankcije za predsednika Belorusije Aleksandra Lukašenka i još 14 zvaničnika zbog uloge u represivnim akcijama tokom protesta posle spornih predsedničkih izbora u avgustu.

Međutim, ništa se bitnije nije promenilo. Lukašenko je i dalje na vlasti i čini se da ga ovi protesti nimalo nisu uzdrmali.

Politička karijera

Od 1979. je bio član KPSS. Prvi put je izabran za poslanika Vrhovnog Saveta Belorusije 1990. godine. Bio je na čelu komisije za istraživanje komercijalnih struktura. Postao je poznat nakon kritičkog istupa protiv Stanislava Šuškeviča, predsednika Vrhovnog Saveta. Nakon toga je formirao frakciju Komunisti za demokratiju.

Popularnost Lukašenka u Belorusiji se objašnjava njegovim uspešnim radom na obnovi urušene beloruske post-sovjetske ekonomije. Godine 2005. Svetska banka ocenila je da Belorusija ima snažan i istinski ekonomski rast. Pod Lukašenkom, zvanična nezaposlenost je manja od 2 odsto, siromaštvo je opalo, i prosečna mesečna zarada je viša nego u većini bivših sovjetskih republika uključujući i Ukrajinu.

Kritičari pripisuju ekonomski rast Belorusije dotacijama u energiji iz Rusije i povlašćenom pristupu ruskom tržištu za beloruske industrijske proizvode. Smatra se jednim od saveznika Rusije, iako je tokom rata na istoku Ukrajine branio pozicije Ukrajine. Ali i pored toga, Lukašenko ima dobar odnos sa ruskim predsenikom Vladimirom Putinom. Podršku je dobio i tokom nedavnih protesta, a svetu se dobro poznati njihovi susreti kada zajedno idu na skijanje ili igraju hokej.

Lukašenkove veze sa Zapadom, posebno sa SAD, često su bile zategnute, a tako je i sada. Tokom vladavine Džordža Buša mlađeg Lukašenko je od strane Kondolize Rajs ocenjen kao poslednji evropski diktator. Označen je i kao vođa jedne od svetskih ispostava tiranije. Optužuju ga zbog navodnih zabrana slobode govora i štampe, nedoputanja nevladinim organizacijama da deluju, i izbog nedostatka slobode religije pod njegovim vođstvom.

Dok se u unutrašnjoj politici zalaže za očuvanje sovjetskih ekonomskih institucija i politike, u spoljnoj politici je često kritičar američke i zapadne politike. Kao predsednik Belorusije vlada od 1994. godine.

Protesti, hapšenja, mučenja

Predsednik Belorusije Aleksandar Lukašenko izjavio je nakon izbora prošle godine da Zapad želi da iskoristi Belorusiju protiv Rusije, kao i da se neredi planiraju i režiraju u SAD, a da taj plan sprovode Evropljani.

„Sve se to planira i režira u Americi, a Evropljani taj plan sprovode. Kako im je rečeno, tako je i urađeno. Čak je i formiran specijalni centar kod Varšave. Znate, mi kontrolišemo čime se taj centar bavi. Čak su se i gusenice pokrenule. Vidite li, kada je negde u blizini nemirno, onda i tenkovi pale motore i avioni uzleću, ništa nije slučajno“, rekao je on.

Lukašenko je istakao i da je ovo sve unapred pripremljeno.

Početkom januara 2021. godine zabeleženi su marševi širom Minska. Ljudi su nosili belo-crveno-bele ili crveno-zelene zastave uzvikujući „Živela Belorusija“ i „Verujemo! Možemo! Pobedićemo!“

Okupljanja su se nastavila do kraja meseca, a bilo je izveštaja o hapšenju demonstranata. Amnesti Internešenal tvrdio je da vlasti u Belorusiji pribegavaju pretnjama, uznemiravanju i krivičnom gonjenju dece.

Društvenim mrežama su kružili snimci sa protesta, policije koja bije demonstrante, hapsi ljude, koji posle završavaju u bolnicama sa stravičnim povredama. Neki od njih su u preminuli.

Doktori su isticali da su u bolnicama primili ljude koji su imali rane od metaka, stravične povrede, a da su neki bili plavi od premlaćivanja i da na njihovom telu nije bilo netaknutog mesta. Novinari i svedoci sa lica mesta su istakli da su neki demonstranti iz zatvora izlazili u jako lošem stanju. Bilo je i dosta uhapšenih tinejdžera.

Svetski mediji su prenosili priče i ispovesti učesnika protesta koji su morali da napuste zemlju iz straha od osvete režima. Iz „Amnesti internešnela“ su rekli da su pritvorenici bili skidani do gole kože, tučeni i da im je prećeno i silovanjem.

Zastrašivanje političkih protivnika i novinara

Roman Protaševič: Avion Rajanera na liniji Atina – Viljnius sa 170 putnika, presreli su beoruski MIG-ovi i naterali ga da sleti u Minsk, a sve zato što je u avionu bio Romana Protaševiča koji je već duže vreme trn u oku režima u Minsku. Lukašenkov režim se pravdao da je u avionu bila bomba.

Beloruski kanal Nexta na Telegramu, blizak opoziciji, govori o tome kako je Protaševič već bio praćen u Atini pre ulaska u avion, prenosi Dojče vele.

Lukašenko, koji bivšeg novinara Nexte optužuje zbog podsticanja na nedozvoljene proteste, već ranije je izdao poternicu za Protaševičem. Nexta govori o tome da je Lukašenko lično blogerima objavio rat.

Svetlana Tihanovskaja: Ona je bila protivkandidat Lukašenku na izborima 2020. godine. Na izborima se kandidovala nakon što joj je u maju prošle godine uhapšen muž. Noć pre izbora policija je privela osoblje iz Svetlanine kampanje i bila je primorana da se skriva u Minsku, pre nego što se ponovo vratila u javnost na dan izbora na biračkom mestu.

Njena kampanja dolazi nakon što je Amnesti Internašonal osudio diskriminatorski tretman beloruskih opozicionara, uključujući pretnje seksualnim nasiljem i pretnje vlasti da će oduzeti decu od opozicionih ličnosti i poslati ih u sirotišta kojima upravlja država. Kao odgovor na pretnje, Tihanovskaja je poslala svoju decu u inostranstvo da žive sa bakom.

Svetlana je napustila Belorusiju 11. avgusta, a mediji su preneli da je otišla u Litvaniju. Tihanovskaja ne priznaje poraz na izborima, već tvrdi da je pobedila i da je pokradena.

Često se oglašavala na društenim mrežama od kada je napustila zemlju. Pozvala je zapadne države da reaguju na situaciju u Belorusiji.

Dve beloruske novinarke: One su osuđene početkom ove godine na dve godine zatvora zbog izveštavanja sa opozicionog protesta 2020. godine u Belorusiji, javila je redakcija kanala Belsat za koji rade.
Policija je 15. novembra uhapsila Dariju Čulcovu (23) i Katerinu Bahvalovu (27), dopisnice tog opozicionog kanala sa sedištem u Poljskoj.

Uhapšene su u stanu iz kojeg su snimile nasilno razbijanje demonstracija opozicije. One se terete da su svojim izveštavanjem podsticale stanovništvo na ilegalne demonstracije.

Dinastija Lukašenko

Ne uživa samo Lukašenko u velikoj moći koju mu položaj dozvoljava, već i njegova deca. Lukašenko je dvojicu odraslih sinova Viktora i Dmitrija, dobio sa ženom Galinom sa kojim je bio zakonskom braku. Viktor je Lukašenkov savetnik za bezbednost i nadgleda rad odgovarajućih ministarstava, a Dmitrij je na čelu predsedničkog sportskog kluba. Viktor je izabran i za prvog čoveka Olimpijskog komiteta Belorusije, iako je Međunarodni olimpijski komitet (MOK) obojicu suspendovao i zabranio im učešće na Igrama u Tokiju.

Iako je ova vest privukla veliku pažnju, Lukašenko ipak ako je suditi prema pisanju medija, mlađeg sina sprema za svog naslednika.

Najmlađi sin beloruskog predsednika Aleksandra Lukašenka, Nikolaj (Kolja), već godinama izaziva kontroverze u javnosti. Dečak je rođen 2004. godine iz vanbračne afere Lukašenka sa svojom ličnom doktorkom. Dečak prati oca na brojnim zvaničnim događajima još od malih nogu, a sudeći po tome da se ne odvaja od oca, u medijima slovi kao Lukašenkov naslednik na mestu šefa države.

Mediji su ranije pisali da je zabeleženo kako mu generali salutiraju kao da je odlikovani vojni komandant. Pisalo se da dečak „voli oružje“, da često izostaje iz škole kako održao korak sa obavezama svog oca. U slobodno vreme voli da igra hokej, a nasledio je i njegovu ljubav prema muzici. Za razliku od Likašenka koji svira harmoniku, Kolja se odlučio za klavir.

Prinudno sletanje aviona

Beloruske vlasti uhapsile su opozicionog aktivistu i novinara Romana Protaševiča. Sve se odigralo nakon što je avion kojim je putovao neplanirano sleteo u Minsk posle pretnje da je u avion podmetnuta bomba. Protaševiča je odvela policija ubrzo nakon što je avion kompanije Rajaner, koji je putovao iz Atine za Viljnus, u Minsk.

Rajaner je naveo da proverama na zemlji nije utvrđeno „ništa loše“ i da je avion oslobođen da poleti nakon otprilike pet sati. Kompanija u saopštenju nije spomenula beloruskog novinara Ramana Protaševića. Štab beloruske liderke opozicije Svetlane Tihanovskaje oglasio se o ovom incidentu.

Oni su izvestili da je posada avio-kompanije dobila poruku o bombi u avionu i da je vojni lovac MiG-29 poslat za pratnju putničkog aviona do aerodroma u Minsku. Ona je istakla da je vlada Belorusije prisilila aviona da sleti kako bi se uhapsio novinar, za kojeg je istakla da se suočava sa smrtnom kaznom jer je označen kao terorista.

SAD su snažno osudile prinudno prizemljenje aviona kompanije Rajaner na aerodrom u Minsku na zahtev beloruskih vlasti i hapšenje opozicionog novinara. NATO je saopštio da je prinudno sletanje aviona kompanije Rajaner u Minsk „ozbiljan i opašan incident“ i zatražio međunarodnu istragu.

Predsednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen rekla je da je „potpuno neprihvatljivo naterati let Rajanera od Atine do Vilnjusa da sleti u Minsk“. Ovaj incident je takođe osudio i austrijski kancelar Sebastijan Kurc. Litvansko tužilaštvo je pokrenulo kriminalnu istragu povodom prisilnog sletanja aviona u Minsk.

***

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

Twitter

Instagram

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar