Foto: Tanjug/AP

U nedelju, sedmog na osmi januar, širom planete koju nazivamo Zemlja veliki broj očiju biće uperen ka jednom stadionu u američkoj državi Florida.

Na tom stadionu u gradu po imenu Tampa biće odigrana jedna utakmica neobičnog imena. Koplja će ukrstiti „Poglavice“ i „Pirati“. Igraće „KOZA“ protiv trenutno najboljeg igrača lige, a ulog će biti ne samo prsten, već i trofej koji nosi ime Vinsa Lombardija.

Ne brinite, objasnićemo i šta je tako neobično u toj Tampi, i zašto će se za titulu boriti Čifsi iz Kanzas Sitija protiv Bakanirsa iz Tampa Beja, osvrnućemo se i na značaj koji duel Toma Brejdija i Patrika Mahomsa ima ne samo na ovaj meč, već i na budućnost čitavog sporta, pojasnićemo i ko je čovek po kom je ovaj trofej nazvan.

PROČITAJTE JOŠ...

No, pre svega, daćemo odgovor na jedno prosto pitanje koje vas možda i nije zanimalo, s obzirom na to da američki fudbal u Srbiji ne spada među popularnije sportove, ali odgovor na njega nije zgoreg znati – šta je, zapravo, Superboul, i zbog čega je toliko prokleto važan?

Prvo da pojasnimo – Superboul je utakmica kojom od sezone 1966. u američkom fudbalu dobijamo prvaka za tu sezonu. Superboul je na programu prve nedelje u februaru. Pre toga, za titulu su se borili šampioni Američke fudbalske lige (AFL) i Nacionalne fudbalske lige (NFL), čiji vlasnici su 1966. godine, najviše zbog loše finansijske situacije u kojoj se AFL nalazio, odlučili da se ujedine. Tako smo dobili AFC i NFC konferenciju.

Od tada do danas održano je 54, a utakmica u Tampi biće 55. izdanje Superboula od nastanka do danas.

Dobro, to je jasno. Ipak, zašto baš „boul“? Zašto ne, recimo, „bol“, poput lopte, ili trofej, ili pehar, ili nešto slično? Zašto se… kako ono napisasmo u naslovu… a, da, zašto se „fenomen“ zove, bukvalno prevedeno na srpski, „Super činija“?

Izvorna i romantizovana priča delo je Lamara Hanta, jednog od osnivača AFL-a i vlasnika Kanzas Siti Čifsa.

„Jednom sam čuo kako moja deca pričaju o nekakvoj super lopti („ball“), učinilo mi se da su govorili činija („bawl“), a na sastancima koje smo imali povodom traženja imena za novu utakmicu za titulu jednom sam i rekao da će se ona od sad zvati „Super boul“, i to je i ostalo urezano“, rekao je Hant, a njegove reči su zabeležene u knjizi Imenovanje igre („Naming the game“) iz 1982. godine.

No, istina je zapravo malo drugačija, mada ne i manje zanimljiva. Još od kraja 19. veka, kada je američki fudbal i počeo da dobija svoje prve prave obrise, pojedine lokacije su se izdvajale kao posebno popularne, pojedini koledž timovi kao voljeniji od drugih, a stadioni su smatrani praktično svetilištima. Kako je rasla popularnost – poređenja radi, na utakmice nekih koledž ekipa ide (ili je bar išlo) čak i preko 100.000 navijača – tako je rastao i interes vezan za oglašavanje. Svoju priliku u svemu tome videla je i Asocijacija ruža, koja je sponzorisala turnir koledž ekipa. Kako te ekipe nisi imale gde da se takmiče, ova organizacija je napravila stadion i 1922. godine po prvi put bila pravi domaćin jedne ovakve utakmice.

Kako je stadion u Pasadeni projektovan po uzoru na Jejlov Boul, i on je postao poznat kao Rouz boul („Rose bawl“). Kako je vreme odmicalo broj „boul“ utakmica bivao je sve veći, pa i ne čudi odluka vodećih ljudi NFL-a da finalnoj utakmici profesionalne verzije američkog fudbala ostave sufiks „boul“, a na njega dodaju reč na osnovu koje će biti jasno da je u pitanju ipak meč najjače lige na planeti. Rezultat – Super boul.

OK, to je jasno, ali zašto je toliko važan? 

Ni to nije toliko teško za shvatiti, pod uslovom da postoji volja. Američki fudbal kao takav u SAD je ipak popularniji i od košarke, i od bejzbola, i od hokeja, o evropskom fudbalu da ne govorimo, i to ne samo na nivou profesionalnih klubova. Po manjim gradovima u SAD, gde recimo nema profesionalnih, ekipe koje se takmiče na koledžu ili čak u srednjoj školi imaju ogroman broj navijača koji igrače prate i po završetku osnovne, srednje škole, potom fakulteta, pa sve dok ne dođu do profesionalaca. U Superboulu iz godine u godinu nastupi preko 100 različitih igrača ili trenera koji su pohađali razne škole, koledže, programe… Jednostavno, od samog početka i najranijeg doba, preko srednje škole, koledža, od prvog šuta u najslabijoj diviziji srednjoškolskog fudbala do poslednjeg dana pred veliku utakmicu, apsolutno svaki detalj u američkom fudbalu je usmeren tako da kulminaciju doživi u tih završnih 60 minuta.

Otuda i ne čudi to što je za 30 sekundi reklame neophodno platiti nestvarnih pet i po (5.5) miliona dolara najmanje, a filmski studiju najčešće biraju da trejlere za svoje blokbastere upravo tada po prvi put prikažu.

Isto tako, i ne iznenađuje konstantno jadikovanje poznatih metalaca širom sveta, poput frontmena grupe „Twisted Sister“ Dija Snajdera, koji ne propušta priliku da se zapita kada će više biti mesta za Metaliku? Verovatno nikad – nažalost – jer je i sam taj „halfitime show“ postao poprilično izveštačen, mada su Dženifer Lopez i Šakira prošle godine propisno „zapalile“ strasti. Ove godine tu će biti popularni „Weekend„, pa će i tih pola sata proteći relativno brzo – mada i na njega sa nestrpljenjem čekamo.

A nisu izostajale ni političke poruke tokom istorije. 

Vratimo se sada na samu utakmicu. Dakle, pobednik dobija trofej Vinsa Lombardija. Gospodin Lombardi je bio trener ekipe Grin Bej Pekersa kada su osvojili prvi i drugi Superboul, mada je sa ovom ekipom osvojio još pet naslova šampiona NFL-a pre spajanja sa AFL-om. Mnogi ga smatraju najboljim trenerom svih vremena, mada se navijači Nju Inglanda ne bi složili, jer je za njih to Bil Beličik. Trofej se tako zove još od 1970. godine.

Ipak, Petsi su ove godine bili, pa, loši, dok je Tom Brejdi po odlasku iz Bostona već u prvoj godini Tampu odveo do borbe za titulu. Naspram Brejdija će se naći u protekle dve godine najbolji kvoterbek lige, i to ubedljivo, Patrik Mahoms.

PROČITAJTE JOŠ...

Ukoliko Mahomsa zdravlje posluži, utakmica između Tampa Beja i Kanzas Sitija mogla bi da bude ujedno i direktan duel dvojice kvoterbekova koji će konkurisati za „kozu“ (u američkom sportu, termin „Greatest Of All Time“ je najčešće korišćen u obliku skraćenice „GOAT“, što je ujedno koza na srpskom). Da, toliko su dobri.

Ukoliko vas zanima koliko je ovo zapravo važno, uporedićemo je sa nečim što je ipak dosta popularnije u Srbiji – zamislite da imate priliku da gledate direktan duel, recimo, Majkla Džordana i Lebrona Džejmsa? E, to je to.

Sutrašnja utakmica je, kao što već rekosmo, 55. po redu, a po prvi put u istoriji domaćin će biti jedan od učesnika ovog meča (Tampa).

Što se najave same utakmice tiče, tu u suštini i nije potrebno previše trošiti reči, jer onaj ko već zna stvari o kojima je pisano gore, zna i da su Čifisi predvođeni Endijem Ridom prava mašinerija, te da će biti gotovo nemoguće zaustaviti napad koji ima Tajrika Hila, Semija Votkinsa, Trevisa Kelsija… Sa druge strane je Brejdi i prava mala „Ol-star“ družina, pošto su u Tampu stigli Rob Gronkovski, Antonio Braun…

Ono što je za svakog ko odluči da u noći između 7. i 8. februara od 00.30 posle ponoći isprati ovaj duel neophodno da zna jeste sledeće – ukoliko ste se ikada pitali iz kog razloga ovu utakmicu smatraju najvećom utakmicom na svetu (uz, naravno, finale Svetskog prvenstva u fudbalu), verovatno ne postoji bolji način da saznate.

Istorija? Čekirano. Brutalni timovi? Čekirano. Najveće zvezde na okupu? Čekirano.

Vaše je samo da se zavalite ispred TV-a, kupite dovoljno pića i grickalica, i negde pri ruci držite ovaj naš priručnik. Možda vam bude od koristi.

A do tad možete da se podsetite i kako je trenutak pobede njegovog tima u Superboulu proslavio Kobi Brajant, nakon čega je usledila jedna izuzetno neobična, ali sjajna anegdota.

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

Twitter

Instagram

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar