Foto: Srđan Stevanović / StarSport

Bivši reprezentativni rukometaš Mladen Bojinović govorio je o razlozima "pucanja" srpskog rukometa od 2012. naovamo, ali i gde treba rešiti problem nekada slavnog sporta.

PROČITAJTE JOŠ:

Bojinović je u intervjuu za Sport klub rekao da mu je nepojmljivo da klub poput Vojvodine godinama osvaja titulu prvaka, ali nema prođu ka Evropi. Zbog toga ne vidi smisao da se uopšte igra domaći šampionat kada od njega nema dalje.

Osim toga, Bojinović se fokusirao i na klubove i veruje da od njih mora da krenu promene u srpskom rukometu.

„Nadam se da će biti bolje, ali smatram da je ključ u klubovima. Klubovi moraju da se restartuju, više da se uključe u stvaranje igrača u omladinskim školama. Srbije nema na velikim takmičenjima što mi je nepojmljivo. Kvalitet imamo, a da li smo svi spremni da se odreknemo nekih stvari zarad uspeha reprezentacije? Nisam siguran. Imam osećaj da je svima postao problem da se odazovu pozivu u državni tim. Ranije nam je svima bila čast da igramo za reprezentaciju i jedino o čemu smo razmišljali.

Foto: Srđan Stevanović / StarSport

„Nije ni meni bilo lako da posle osvojenog Kupa šampiona sa Monpeljeom idem na Farska Ostrva. Neke moje kolege nisu htele da se odazovu pozivu selektora, a kada smo se plasirali na EP u Austiji došli su da igraju na velikom takmičenju. Bilo im je ispod časti da igraju u Izraelu, Luksemburgu i na Farskia Ostrvima. Nažalost, i to smo mi. Moramo našu svest da promenimo. Nismo ono što smo bili, ali i dalje imamo kvalitetnih individualaca koji moraju maksimalno sebe da daju reprezentaciji“, rekao je Bojinović za Sport klub.

On je jedinu medalju u reprezentativnom dresu osvojio davne 2001. godine na Evropskom prvenstvu u. Da je igrao na EP 2012. u Srbiji, osvojio bi i drugu, ali kaže da ga je tada Veselin Vuković izostavio sa spiska, iako je bio dogovor da se u Beogradu oprosti.

Foto: Srđan Stevanović / StarSport

Tih godina, s početka 21. veka bilo je više potencijala, koji se postepeno vraćao između 2006. i 2012. godine, ali se onda totalno izgubio.

Ipak, s početka dvehiljaditih, Bojinović veruje da je tadašnja Jugoslavija mogla i više da uradi. S tim u vezi, naveo je i primer prvenstva iz 2003.

„Imali smo potencijal da se popenjemo na najviši stepenik pobedničkog postolja. Smatram da je Srbija (SR Jugoslavija) 2003. u Portugalu trebalo da bude prvak sveta, a ne Hrvatska. Neki interni problemi koji se uvek pojavljuju su nas koštali. Otišli smo u borbu od petog do osmog mesta, umesto u polufinale. Selektor je bio pokojni Zoran Kurteš i stvarno smo bili dobra ekipa. Sa Švedskom smo u pripremnom periodu odigrali dva meča na njihovom terenu, jedan dobili, drugi remizirali. Faktički, mi smo poslali u istoriju legendarnu generaciju Švedske sa Olsonom, Vislanderom, Lovgrenom, Vranješom… koja je vladala deset godina. Sećam se da su se posle duela sa nama potukli u svlačionici. Otišli su na SP u Portugalu i završili kao trinaesti.

„Prognozirao sam da ćemo biti prvaci sveta, čak sam i napisao na papiru kako bih imao dokaz. Međutim, naše boljke su nas izbacile iz borbe za medalju. To je definitivno trebalo da bude naša godina. U timu Peruničić, Milosavljević, Matić, Sudžum, Lapčević, Perič, Vojinović, Petrić, Lisičić, Maksić, Škrbić, Đurković, Šterbik… Ekipa snova. Sve je bilo sjajno do prve utakmice sa Tunisom, posle smo izgubili od Španije praktično dobijen meč i taj poraz nas je poslao u skroz drugu grupu gde smo igrali protiv izuzetno jakih Nemaca. U poslednjoj sekundi Cerbe nam je dao gol. Oni su ubedljivo pobedili Tunis i Portugal, a mi smo dozvolili da ispustimo veliku prednost i na osnovu gol razlike oni su otišli u borbui za medalje, a mi u razigravanje od petog do osmog mesta. Nismo bili jaki u glavi. Polufinale su igrali Španija – Hrvatska, umesto Srbija – Hrvatska, koja nas do tada nijednom nije pobedila. Mnogo mi je žao i danas“, rekao je Bojinović.

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

Twitter

Instagram

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar