Fudbaleri Srbije poraženi su od Engleske sa 0:2, dok je Albanija savladala Andoru (0:1) i tako je "orlovima" nestala poslednja nada da mogu do druge pozicije u kvalifikacionoj grupi za Svetsko prvenstvo i samim tim plasmana u baraž.
Srbija je bila učesnik tri o poslednja četiri Mundijala, ali izgleda da će naredne godine propustiti najbitnije fudbalsko takmičenje. Krivaca za loš rezultat je mnogo, počev od ljudi u Savezu, preko bivšeg selektora, do fudbalera, koji mogu i moraju bolje.
Veljko Paunović je preuzeo reprezentaciju u delikatnom trenutku, svojim šmekerskim potezima i izjavama je brzo pokazao o kakvom se gospodinu radi van terena, a očigledno je i da ima plan kako da sa „orlovima“ u budućnosti napravi nešto značajno, što nije samo odlazak na veliko takmičenje, čime se bivši selektor hvalio na sva usta.
Već u prvoj utakmici sa Paunovićem na klupi video se boljitak u igri Srbije, pošto je Engleska u Beogradu slavila sa ubedljivih 0:5 kada je Dragan Stojković bio selektor, a sada je u Londonu rezultat bio „samo“ 2:0. Nećemo se hvaliti porazom – Engleska jeste za dve klase bolja, ali gol na „Vembliju“ smo mogli da damo, falilo je i malo sreće u nekim trenucima i ovo nije rezultat koji razočarava.
Mnogo kritičnije je sve ono što se dešavalo pre nego što je Paunović prihvatio poziv i postao selektor. Sada smo valjda svi shvatili da je Piksi trebalo da ode još posle Evropskog prvenstva prošle godine, tako da se sa Paunovićem malo zakasnilo. O tome je pričao i novi kapiten Filip Kostić, koji je možda rekao istinu, ali je zakasnio da se pravi važan.
Zašto Kostić nije progovorio kada je Piksi bio selektor i kada su neki momci bili u otvorenom sukobu sa njim? Zašto se Kostić odazivao na pozive kada mu već Stojković nije odgovarao? Malo je zakasnio sa ovim rečima, ali to nije ništa čudno kad pričamo o našim fudbalerima.

Njima jeste potrebna podrška, ali nju treba da zasluže. Ovo što su pokazali u kvalifikacijama nije dobro, ali sa Paunovićem otvaraju novo poglavlje i dobiće priliku da pokažu koliko zaista mogu i za šta su spremni. Veljko veruje u njih, to je odmah pokazao, ali potrebno je više od vere i nade da bi se ostvario dobar rezultat.
Nije Mundijal sledeće godine ni prvi ni poslednji, ima i Liga nacija, Evropsko prvenstvo… Sporta u moderno doba nikako ne manjka, tako da ćemo već kroz godinu ili dve videti da li Paunović zaista može da izvuče najbolje iz ovog tima ili će Srbija ostati kvalitativno nižerazredna reprezentacija u Evropi.
Iz evropskih kvalifikacija na Svetsko prvenstvo direktno se plasira 12 reprezentacija, dok će još četiri preko baraža doći do najveće fudbalske pozornice. Na Mundijalu 2026. ukupno učestvuje 48 reprezentacija, pa sami zaključite gde je Srbija na fudbalskoj mapi sveta u ovom trenutku.
Paunović je bio svestan situacije kada je prihvatio poziv. Ne radi se o svecu i spasitelju, ali se radi o ozbiljnom stručnjaku, koji je sam okupio respektabilan tim saradnika i odmah se bacio na kvalitetan rad. Biće potrebno vremena da sve legne na svoje mesto, da se svi priviknu na promenu formacije i sistema, ali Paunoviću se veruje, kako u narodu, tako i u Savezu i timu, što je u ovom trenutku najvažnije.
Mada, treba biti oprezan. Setimo se da je i Piksi bio obožavan kada je preko Portugala odveo Srbiju u Katar na Mundijal, ali je onda posle visokog leta baš nisko pao. Problem je što je taj pad trajao dugo, ostavio je posledice i valjda je konačno došlo vreme kada će nivo našeg fudbala ponovo biti podignut.

Srbija u nedelju od 18 sati u Leskovcu igra protiv Letonije u poslednjem meču kvalifikacija. Taj duel možda rezultatski nije bitan, ali ga treba iskoristiti za povratak na pobednički put, isprobavanje raznih kombinacija, uigravanje novog sistema i sticanje samopouzdanja.
Paune, neka je sa srećom, biće ti potrebna, a „orlovi“ neka je zasluže!