Foto:Album / Album / Profimedia

Milioni svemirskih zaluđenika sa radošću su reagovali na studiju objavljenu juče, u kojoj se navodi da atmosfera Venere sadrži fosofin, gas koji je hemijski nusproizvod biološkog života. Niko, međutim, ne bi bio oduševljeniji i manje iznenađen ovim otkrićem od Karla Sagana, čoveka koji je to najavio još pre pola veka.

Sada najpoznatiji kao prezenter popularne serije „Kosmos“, autor knjige po kojoj je snimljen film „Kontakt“, i lik koji je sa NASA-inom Vojadžer misijom u svemir poslao snimke muzike sa Zemlje, Sagan je karijeru počeo proučavanjem dve, Zemlji najbliže, planete. Postao je astronom nakon što je kao dete gutao romane Edgara Rajsa Barouza čija se radnja odvija na Marsu i Veneri.

Ono što ljubitelji „Kosmosa“ znaju je da Saganova ljubav prema SF-u nikada nije uticala na njegov naučni um. On je bio taj koji je oborio jedan od prvih „dokaza“ života na Marsu. Predvideo je da će površina Venere biti nenormalno vrela pre nego što je NASA poslala prvu sondu (na kojoj je on radio) na tu planetu 1962. i potvrdila njegove teorije. On je takođe bio prvi naučnik koji je shvatio da je negostoljubiva površina Venere rezultat efekata staklene bašte i tako predvideo sumornu budućnost Zemlje u stisku klimatskih promena.

Pročitajte još:

Zbog toga je bilo veliko iznenađenje kada je Sagan napisao rad u kome navodi da postoji šansa da jednog dana otkrijemo tragove života na sestrinskoj planeti. „Ako se male količine minerala podignu sa površine i završe u oblacima, onda nije teško zamisliti postojanje starosedelačke biologije u oblacima Venere“, napisao je u listu Nejčur 1967. godine, dve godine pre nego što je NASA stigla na Mesec.

„Dok uslovi na površini Venere čine neverovatnom hipotezu o postojanju života, oblaci Venere su druga priča“, dodao je on.

Foto:ESO/M.Kornmesser/L.Calcada/Nasa

Sagan je bio u pravu

Ispostavilo se da je Sagan bio u pravu. Na visini od preko 50 kilometara, na vrhu Venerinih oblaka, uslovi su prilično gosotljubivi i vrlo slični Zemlji. Organizmi tu mogu da opstanu, kao što je slučaj sa bakterijom koja opstaje na vrelima Jeloustona. Dodajte sunce i vodenu paru ugljendioksidu i imate recept za izgradnju života, fotosintezu, dodao je Sagan.

„Saganov rad na Veneri bio je veoma važan iako se retko ko toga danas seća“, rekao je Darbi Dajar, šef NASA-inog savetodavnog tela za Veneru. „Njegova ideja i dalje ima smisla: između negostoljubivih uslova na današnjoj Veneri i vakuuma svemira mora da da postoji privremena oblast gde je život mogao da opstane“.

Svega 11 godina posle Saganovih predviđanja, još jedna sonda poslata na Veneru otkrila je metan u atmosferi, što bi se moglo smatrati dokazom postojanja organske materije. Naučnici poput Sagana bili su vrlo oprezni sa ovim otkrićem jer niko nije mogao sa sigurnošću da dokaže da postojanje metana znači postojanje života. Metan je otkriven i na Marsu 2018. i još uvek nije objašnjeno njegovo postojanje. Pa ipak, niko nije ponudio razumnu alternativu zašto metan postoji na Veneri.

Foto: – / World history archive / Profimedia

Prve klimatske izbeglice

Sagan je preminuo 1996. godine, u trenutku kada je NASA obustavila istraživanje Venere, ali je njegova ideja opstala. Tokom 2013. otkrivena je velika količina živih mikroba u oblacima iznad Zemlje. Više od 300 različitih vrsta što je iznenadilo naučnike jer je populacija mikroba znatno ređa na nižim visinama.

NASA-ini modeli su 2016. pokazali da su na Veneri nekada postojali okeani, bar dve milijarde godina. To je poslužilo kao dokaz teoriji eksperta Dejvida Grinspuna koji je smatrao da je mikrobiološki život emigrirao u oblake pre više milijardi godina, kada su uslovi na površini postali previše negostoljubivi.

Nauka se nije zaustavila, čak ni kada smo koristili samo teleskope sa Zemlje za posmatranje, prenosi Mašabl. Pronašli smo dokaze o postojanju aktivnih vulkana na površini koji su „umešali“ minerale u atmosferu, baš kao što je Sagan govorio.

Druga studija atmosfere Venere iz 2018. bavila se misterioznim „mračnim delovima“ za koje su naučnici spekulisali da bi mogli da budu dokaz mikroskopskog života – i to u velikim količinama. Koliko? Potrebno nam je još studija da bismo to utvrdili. „Napisao sam taj rad iz čiste frustracije. Zašto nismo tražili organizme na Veneri“, rekao je koautor studije Sandžaj Limaje.

Zaista, zašto? NASA je nepravedno skrajnula Veneru u korist Marsa. Iako je Venera bliža Zemlji, Mars ima površinu na koju možemo da stanemo, pa je samim tim lakše da se proda priča o „kolonizaciji svemira“.

Ali što više gledamo na Veneru, to više moramo da razmotrimo prioritete u istraživanju svemira.

Preispitivanje prioriteta

Tiho i van NASA-e, „Venerina zajednica“ raste i sve češće se javljaju pozivi da se izdvoje sredstva iz budžeta za istraživanje Venerinih oblaka. Najuzbudljiviji trenutak do juče dogodio se 2015. kada je NASA najavila misiju HAVOC. Plan je bio da cepelin ispunjen vazduhom sa Zemlje pusti da pluta gustom Venerinom atmosferom. Ako se materijal pocepa, visok pritisak bi nedeljama sprečavao vazdih da „iscuri“.

A kada je juče glavni administrator NASA na Tviteru najavio da je došlo vreme da Venera postane prioritet, te vesti su dočekane sa oduševljenjem.

Oprez je i dalje neophodan. Fosfina ima i na Jupiteru i Saturnu. Naučnici upozoravaju da ako fosfin nije dokaz postojanja života, onda se on može objasniti nekim geološkim procesima o kojima još ništa ne znamo.

Pročitajte i:

„Uzbudljivo otkriće fosfina u atmosferi Venere samo učvršćuje dokaze da je Venera vrlo verovatno druga planeta u našem solarnom sistemu gde život postoji ili je postojao“, rekao je Dajar i dodao da „Venera čuva ključeve našeg razumevanja evolucije stenovitih planeta kao mesta za život“.

Ovo otkriće možda je prvo u nizu sada kada su NASA i druge zemlje obnovile program istraživanja Venere, dodao je on.

Trenutno ESA, ruska svemirska agencija i NASA, planiraju slanje sondi na Veneru i to u ovoj deceniji. Vest o postojanju fosfina mogla bi da ubrza njihovo slanje.

Ako i kada sonde pronađu još dokaza o životu iznad najtajanstvenije planete sunčevog sistema, onda ćemo biti korak bliži potvrđivanju vizionarskog genija Karla Sagana, zaključuje Mašabl.

 

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare