Foto: EPA-EFE/YAROSLAV YEMELIANENKO

Ove godine navršiće se 34 godine od nukelarne katastrofe kada je u noći između 25. i 26. aprila 1986 godine eksplodirao nuklearni reaktor u elektrani Černobilj u današnjoj Ukrajini, posle čega se svet suočio sa najvećom nukelarnom katastrofom posle bacanja atomskih bombi na Hirošimu i Nagasaki avgusta 1945. Trideset četiri godine kasnije, svet se u jeku epidemije koronavirusa ponovo suočava sa još jednom potencijalnom katastrofom - stravičnim šumskim požarom koji se približio nuklearnoj elektrani, i skladištu nukelarnog otpada

Požar je buknuo sasvim slučajno kad je jedan mladić, kako je saopštila kasnije policija, iz zabave zapalio suvu travu 4. aprila ove godine. Zbog nemara, vatra se proširila na šumu posle čega je buknuo veliki šumski požar koji su prvo lokalni vatrogasci pokušali bezuspešno da ugase. Pošto su gubili kontrolu nad vatrenom stihijom u pomoć je pozivan sve veći broj vatrogasaca, pa se prema poslednjim podacima cifra popela na njih 400 koji učestvuju u požaru sa šest helikoptera i dva aviona za gašenje požara.

Policija je uspela da uhapsi mladića koji je izazvao požar, ali nije uspela da spreči njegovo širenje, posebno oko kontaminirane zone.

Ukrajinske vlasti u početku su govorile da je požar pod kontrolom i da se neće približiti zabranjenoj zoni od nekih 30 kilometara u blizini nuklearne elektrane i da je sve pod kontrolom.

Foto: EPA-EFE/STR

Kada su se pojavile prve slike iz aviona stravičnog požara na noge su se digle brojne organizacije za očuvanje životne sredine, koje su optuživale ukrajinske vlasti da kriju stvarne razmere požara i da svetu preti opasnost ako se vatra približi elektrani.

Za sad najglasnija je nevladina organizacija „Greenpeace“, koja tvrdi da je ovo dosad najveći požar u černobiljskoj kontaminiranoj zoni koja se proteže u krugu od 30 km oko elektrane koja danas ne radi. Pozivajući se na satelitske snimke, ta organizacija tvrdi da je vatra na „oko 1,5 km“ udaljena od betonske kupole u kojoj je zatvoren reaktor koji je eksplodirao u havariji u aprilu 1986.

Sa druge strane, vlasti su strahovale da će požar stvoriti značajni gubitak u turizmu, koji dnosi tursitička atrakcija napušteni grad duhova Prapjat. U svakom slučaju, bez obzira na razmere katastrofe, vlasti ne pokazuju zabrinutost.

„Nuklearna elektrana u Černobilju, skladišta radioaktivnog otpada i druge važne infrastrukture na kontaminiranom području nisu ugroženi“, rekao je Volodimir Demčuk, visoki funkcioner ukrajinske službe za vanredne situacije na videosnimku objavljenoj u ponedeljak na Fejsbuku.

Foto: EPA-EFE/STR

On je dodao i da je glavni zadatak vatrogasa lokalizacija požara i sprečavanje daljeg širenja.

Sergij Zibcev, direktor Centra za praćenje požara u Istočnoj Evropi sa sedištem u Kijevu koji je povezan s UN-ovim programom, rekao je da je požar „veliki“ i „nepredvidljiv“.

„Na zapadu kontaminirane zone već je zahvatio 20.000 hektara, rekao je za France Presse.

S druge strani, razni predstavnici ukrajinskih vlasti i lokalni funkcioneri tvrde da iako dim ovog požara je stigao do Kijeva skladištima nukelarnog otpada, eksplodiranom reaktoru i fantomskom gradu ne preti nikakva opasnost i da je sve pod kontrolom. Međutim, iako vlasti ne saopštavaju sve detalje, mnogi im ne veruju. Ukrajinske vlasti dodaju i da mere radioaktivnosti da je ona u normalnim granicama.

Podsetimo, u noći između 25. i 26. aprila 1986. godine, u atomskoj elektrani Černobilj nedaleko od grada Pripjat, na severu Ukrajine, uz granicu s Belorusijom, dogodila se najveća nuklearna katastrofa u istoriji čovečanstva. Te kobne noći u 1.24 sata posle ponoći 26.aprila po lokalnom vremenu jedan od reaktora elektrane “Vladimir Iljič Lenjin” – kako se zvanično zvala černobiljska nuklearna elektrana, je eksplodirao. Od posledica prvog udara stradalo je više desetina ljudi, a s ozračene teritorije evakuisano je 100.000 stanovnika. Usled topljenja jezgra nuklearnog reaktora poginulo je još najmanje 50 vatrogasaca i spasilaca.

Foto: EPA-EFE/STR

Inače tadašnja komunistička vlast u Sovjetskom Savezu na čelu s Mihailom Gorbačovom danima je ćutala o katastrofi. U prvom zvaničnom saopštenju oglasila se tvrdnjom da se građani u okolini elektrane “osećaju dobro”, iako je posledice radijacije ne nastupaju odmah i mogu se odraziti na generacije potomstva ozračenih.

Iz ozračenog regiona u u narednom periodu evakuisano je još 230.000 stanovnika. Radioaktivni oblak koji je nastao posle eksplozije je prekrio znatan deo Evrope, i ostavio nesagledive posledice. Povišena radijacija bila je zabeležena i na prostoru bivše Jugoslavije. Radioaktivnoj prašini bili su izloženi, pored teritorije bivšeg Sovjetskog Saveza, i Poljska, Bugarska, Nemačka, Švedska, Švajcarska, Belgija, Holandija, Velika Britanija, Finska, Rumunija, Austrija, a radioaktivna prašina je zahvatila čak i istočni deo SAD.

Posledice najveće po Ukrajinu i Belorusiju

Prema ukrajinskim izvorima, skoro 10 odsto teritorije bilo je direktno izloženo radijaciji. U Ukrajini ima oko 2,6 miliona ljudi koji imaju status osoba nastradalih od posledica katastrofe, među kojima je više od pola miliona dece. Belorusija je posle havarije, radioaktivnim zagađenju bila najizloženija radijaciji, koja je prekrila četvrtinu beloruske teritorije, na kojoj je živela petina stanovništva, a procenjena šteta za Ukrajinu iznosi 235 milijardi dolara. Prema podacima organizacije za zaštitu prirodne sredine “Grinpis”, od posledica radijacije je umrlo oko 200.000 ljudi, a pretpostavlja se da će u perspektivi širom sveta biti još oko 270.000 slučajeva onkoloških oboljenja u vezi s radijacijom iz Černobilja.

Grad Pripjat u kome su nekad živeli radnici ove elektrane je postao grad duhova i turistička atrakcija, koju povremeno posećuju turisti sa posebnom dozvolom. Prema statističkim podacima u gradu je pred samu eksploziju živelo 49.400 ljudi.