Foto:EPA-EFE/Oliver Contreras

Već je opšte mesto govoriti o besramnom načinu na koji američki predsednik Donald Tramp ignoriše nauku; jednako - ako ne i više, ali definitivno potcenjena - varijabla u jednačini o njemu je činjenica da je on bogat, moćan i poznat. Veoma. Ljudi kao što je on često pronalaze lekare koji će pratiti njihov ego umesto nauku.

Potvrda te teze je stigla još dok je Tramp vodio kampanju 2016. godine, kada je njegov lični lekar saopštio da su Trampovi laboratorijski nalazi „zapanjujuće odlični“, da je „njegova snaga izvanredna“ i da će, ako ga glasači budu izabrali, biti „najzdravija osoba koja je ikada postala predsednik“. Na kraju se ispostavilo da to pismo javnosti uopšte nije napisao Harold Bornstin, lekar, već da ga je Tramp sam izdiktirao.

Takve stvari se neprestano ponavljaju – slavne ličnosti koje traže da im lekair pripusuju vrlo upitne i rizične terapije koje mogu imati i fatalne posledice. (Elvis Prisli je najočigledniji primer, ali i Majkl Džekson, takođe.)

Jedan psihijatar iz Merilenda je 1964. godine čak skovao termin za ovaj problem: VIP sindrom.

Foto:EPA-EFE/ANDY RAIN

„Često kažem da slavne ličnosti dobijaju najgori tretman“, rekao je za Njujork tajms psihijatar Ričard Fridman. „Prvo, često im dijagnoze ne budu pravilno postavljene jer lekari izbegavaju da ih pitaju neprijatne stvari – o zloupotrebi nedozvoljenih supstanci ili seksualnoj istoriji, recimo. Drugo, iako lekari žele da urade ono što je ispravno, znaju da su slavne ličnosti često zaluđene nečim što baš i nije dokazano, i da imaju dovoljno moći da im otežaju život.“

Ričard Fridman je, između ostalog, lečio i Filipa Rota, piše novinarka Njujork tajmsa, tako da se i sam susretao sa poznatim pacijentima. Njegov pristup podrazumeva da se pacijentu kaže da je poseban slučaj, ako to već želi da čuje, ali da nije imun na zakone fizike.

Slučaj Donalda Trampa odgovara opisima drugih slavnih ličnosti koje misle da su iznad prirode i nauke.

Stravično se plaši bacila i otuda verovatno njegovi hvalospevi na račun dezinfekcionih sredstava u borbi protiv koronavirusa. Odbija činjenice i u najboljem slučaju ih posmatra u političkom kontekstu – tako je za podatke koji pokazuju opasnosti upotrebe hidroksihlorokina rekao da potiču od nekog njegovog neprijatelja, iako ih je objavila njegova FDA.

Bred Parskejl, šef Trampove kampanje, onda je na Tviteru podelio da izvesno Udruženje američkih lekara i hirurga podržava upotrebu hidroksihlorokina, ali je i to bio trik. Po imenu se ne bi reklo, ali je ovo udruženje decidno partijska organizacija. Protivi se abortusu, protivi se Obamakeru i, naravno, protivi se obaveznom vakcinisanju.

Pročitaj i:

Tramp je i sam insistirao na odavno oborenoj tezi da vakcine izazivaju autizam, a sada se upravo on, takav, nalazi na čelu zemlje kojoj je više od svega potrebno da pronađe vakcinu. Za drugu bolest, doduše.

Prisutan je i jedan širi narativ, piše Njujork tajms, koji podrazumeva vrstu radikalnog individualizma čak i na zdravstvenom planu: Amerikanci često misle da bolje znaju šta je dobro za njih od lekara. Poverenje u mejnstrim medicinu je erodiralo zajedno sa poverenjem u medije, vladu i sopstvene sugrađane. To se vidi u alternativnoj medicini na levici. To se vidi po desnici koja sumanuto promoviše svakakve suplemente. To se vidi po Ovalnoj sobi.

Nemoguće je nemati sažaljenja za te lekare koji pokušavaju da vode računa o pacijentima kakav je Donald Tramp, i kakvi su bili i čuveni Elvis Prisli i Majkl Džekson. Trampovi lekari na svojima rukama drže najmoćnijeg pacijenta u svetu, ali i onog sa kojim je najteže.

„On nije dovoljno moćan da uništi činjenice, ali jeste više nego dovoljno uticajan i narcisoidan da se pobrine da te činjenice nikada ne isplivaju“, zaključuje Njujork tajms.