Foto: Filip Krainčanić/Nova.rs

Proteklih godina Vlada Srbije novac građana je ulagala u fontane, najavljivala izgradnju stadiona i jarbola na Kalemegdanu trudeći se da više sredstava iz budžeta izdvoji na ono što donosi političke poene, a primer za to je i budžet za vojsku koji je tri puta veći u odnosu na zdravstvo.

Od zdravstva su bili važniji i Putevi Srbije, pa je dvadesetak dana pred početak pandemije koronavirusa, Vlada Ane Brnabić iz RFZO uzela 1,4 milijarde dinara i dala ovom javnom preduzeću.

Nejasno je zašto novac nije izdvojen iz „bogatijeg“ resora na primer Ministarstva odbrane za koje se iz budžeta Srbije izdvaja 91,4 milijarde dinara, a za zdravstvo 32 milijarde.

Ekonomista Saša Đogović za naš portal ističe da bi država trebalo da odgovori na pitanje zašto je važnije ulaganje u vojsku nego u zdravstvo i obrazovanje.

„Tu treba da postoji konsenzus u društvu. Ne možete ad hok ‘kupili smo Pancir, helikopter’. Kada donosite neku stratešku odluku, kao što su ulaganja u vojsku, morala bi da se pita struka, da se zna šta mi hoćemo time da postignemo. Očigledno je da tog konsenzusa u društvu nema i da niko za njim ne mari niti imamo odgovor na pitanje zašto se oružje nabavlja“, kaže Đogović.

„Potpuno je neshvatljivo da u uslovima kada ste okruženi NATO zemljama ulažete u vojnu opremu. To je marketinški potez i postavlja se pitanje da li je nama potreban „Pancir“ ili da ulažemo u zdravstvo i da ga osposobljavamo jer zdravstvo i obrazovanje nisu trošak već investicije“,.

On navodi da se danas najbolje vidi da je u zdravstvu posebno loše stanje kada je reč o kadrovskim rešenjima, na šta je ukazao i epidemiolog Predrag Kon za neke delove struke.

„Nedovoljna opremljenost elementarnim stvarima, očigledan nepotizam prilikom zapošljavanja i partijsko zapošljavanje dovode do slabih organizacionih kapaciteta i ukupnih usluga koje bi zdravstveni centri mogli da pružaju. U takvom jednom ogoljenom zdravstvenom sistemu koji opstaje isključivo zahvaljujući entuzijazmu zaposlenih nekako uspevamo da se održavamo iznad površine“, ocenio je Đogović.

Dodaje da je izuzetno važno odustati od projekata poput izgradnje gondole na Kalemegdanu, ulaganja u vojnu opremu ili stadione i da se ta sredstva preusmere na investicije koje će doneti neku novu vrednost poput zaštite životne sredine i slično.

Vučić o zdravstvu: Ne znam na šta su pare otišle

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić je prilikom uručenja ugovora o radu najboljim diplomcima medicinskih fakulteta i srednjih škola, prošle godine, poručio da ostanu u Srbiju, da veruju u nju, da rade za sebe ali i za otadžbinu. On je rekao da želi još bolje zdravstvo nego što je sada, ali da ima još mnogo problema.

„Da me ubijete sada ja ne znam na šta se potroši dvadeset odsto budžeta koje se izdvaja za zdravstvo. To su ogromne pare“, rekao je Vučić. Kako je rekao, „Bog otac ne zna gde su pare otišle“, dodajući da ne postoji dobra kontrola, mada je bolje nego što je bilo.

Šta je prioritet za državu: Zdravstvo ili odbrana

„Ono što mi treba da vidimo je prioritet, da li da nabavljamo „Pancir“ i polovne migove ili nam je prioritet da imamo bolničke krevete, sređenu Infektivnu kliniku, lekare i sestre koji imaju plate koje će ih dovoljno stimulisati da ostanu ovde i rade a ne da odlaze iz zemlje“, kaže urednik ekonomske rubrike dnevnog lista Danas Aleksandar Milošević.

Govoreći o prioritetima Milošević ističe da mora da se postavi pitanje da li je Srbiji prioritet opasnost od toga da će nas neko napasti, bombardovati ili nam pak preti veća opasnost od epidemije kao što je to slučaj sada ili prirodnih nepogoda poput poplava od pre nekoliko godina.

„Vojska i odbrana su važni, ali država bi morala proporcionalno da donosi odluke o prioritetima. Kada neko razmišlja o tome kako će da pravi budžet, on mora da razmišlja i o tome šta je prioritet društva, šta je najvažnije. Mi očigledno shvatamo da nam je odbrana tri puta važnija nego zdravstvo, ja nisam siguran da li bi se građani sada složili sa time“, navodi Milošević.

„Država gradi jeftine stanove za bezbednosne službe, za vojsku, policiju, ali nema jeftinih stanova ni za lekare, profesore ni naučnike. Opet je naše društvo stavilo na viši stepen po značaju policajce nego lekare“.

On ističe da su policajci na osnovnom nivou plaćeni više nego medicinske sestre koje su ključne za funkcionisanje određenog sektora u zdravstvu.

„One bi morale da imaju plate koje će im omogućiti dostojanstven rad i primanja koja ih neće terati da odu u Nemačku jer su upravo one na prvoj liniji rada sa pacijentima“, smatra Milošević.

Srbija je zbog zabrane zapošljavanja u javnom sektoru, kako navodi Milošević, puštala lekare i medicinske sestre da odlaze u inostranstvo i tek pojavom pandemije koronavirusa počela da zapošljava veliki broj lekara.

„Nismo mogli da zaposlimo lekare i medicinske sestre jer smo imali planove za fontanu koju smo platili skoro 2 miliona evra, preko najave jarbola i izgradnje nacionalnog stadiona u vrednosti od 250 miliona evra“, izjavio je Milošević za Nova.rs.

On kaže da sam simbol na šta mi izdvajamo ono malo novca koji imamo govori da se trudimo da novac trošimo na ono što se vidi i što deluje lepo a ne na ono što nam je potrebno.

„Zato sada nismo imali dovoljno respiratora, nemamo dovoljno sestara, zato nam se Infektivna klinika raspada“, poručuje Milošević.

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

Twitter

Instagram