Foto: Nemanja Jovanović/ Nova.rs

Uvedene mere u u borbi protiv koronavirusa u Srbiji i Hrvatskoj deluju razumno i racionalno, a neke su veoma neugodne. Ipak, treba verovati stručnjacima i vladama i bilo bi strašno i neodgovorno zbog političkih motiva oponirati tim merama. Još strašnije bi bilo da vlasti zdravstvene mere zloupotrebe u političke svrhe, navodi u intervjuu za portal Nova.rs Ivo Josipović, bivši predsednik Hrvatske.

Josipović kaže da ne poznaje dovoljno mere koje su uvedene u Srbiji, a ni koliko se poštuju, ali da mu „ovako, sa strane, izgledaju vrlo slično onima u Hrvatskoj“.

Mogu reći da u Hrvatskoj Vlada i nadležna tela za sada vrlo dobro kontrolišu situaciju i da većina građana poštuje propisane mere. Na žalost, uvek ima onih koji ne razumeju ozbiljnost situacije i rade na svoju ruku, pa ugrožavaju i sebe i druge.

Da li se plašite da ovaj region može da zadesi ono što se dešava u Italiji?

Nadam se da neće. Vidim, u Hrvatskoj i Srbiji broj zaraženih je sličan. Izgleda mi i da se ipak kvalitetno borimo protiv virusa. Ali, kako će situacija izgledati za dve-tri nedelje ili meseca, teško je prognozirati. Ako se budemo držali restriktivnih mera i slušali preporuke, mislim da možemo izbeći italijanski scenario.

Najviši srpski zvaničnici smatraju su da evrosolidarnost ne postoji zbog zabrane izvoza medicinske opreme iz EU. Da li Srbija ima pravo da se ljuti na EU?

Mislim da u mnogim državama EU nedostaje medicinske opreme i zaštitnih sredstava. I u Hrvatskoj imamo manjak neke zaštitne opreme. Iskustvo pokazuje da i bogatije zemlje od nas, kad se virus rasplamsa, dođu u situaciju da su bez dovoljno kvalitetnog bolničkog smeštaja i opreme. Mislim da zabrana, koju su uvele mnoge države, proizlazi pre svega zbog nedostatka opreme za vlastite građane, nikako iz želje da se Srbiji ili bilo kojoj drugoj državi uskrati medicinska pomoć. Svakako, kada bi bilo dovoljno opreme, a ne bi se dala i drugima, bilo bi to protiv humanosti i solidarnosti. Mislim da sada to nije slučaj. Lično, preporučio bih da sve evropske zemlje budu u stalnoj koordinaciji i da onu opremu koje imaju dovoljno podele s drugima.

“Ogromna je ekonomska i politička kriza”

Da li je pred Hrvatskom sada težak zadatak pošto predsedava EU u trenutku kada se sve države suočavaju sa krizom?

Da, Hrvatska predsedava u vrlo nesrećnom trenutku. Ogromna je kriza izazvana virusom i politička i ekonomska. Ovo je vreme teških odluka i problema koje je gotovo nemoguće rešiti na sasvim zadovoljavajući način. Uz sve to, Zagreb, koji je sada svojevrsna prestonica EU pogodio je težak zemljotres. Ipak, u datim okolnostima, siguran sam, Hrvatska će svoj mandat odraditi uspešno.

Da li je vaš utisak da Srbije presporo napreduje ka EU i da li je Kosovo jedini razlog za to?

Znam, osećaj u Srbiji je da se sporo napreduje, da možda u tome ima i neke nepravde. I Hrvatska je sporo napredovala i poredeći se s nekim zemljama koje su ranije primljene u EU imali smo osećaj različitih kriterijuma, puno strožih za Hrvatsku. EU je, možda preranim ulaskom nekih zemalja, uplašena od brzog proširenja. Pokazalo se da neke zemlje, posebno kada je reč o odnosu prema korupciji ili ljudskim pravima nisu bile, a nisu ni danas na nivou tzv. starih evropskih zemalja. I ekonomije nekih zemalja, i Hrvatska je tu, zaostaju. Ali, moram reći, Hrvatska je kroz možda preduge pregovore ipak postala bolje društvo. Iako, u nekim aspektima, poput korupcije, nakon ulaska u EU, opet smo pustili uzde. Ključno je da nove članice dostignu određene standarde, ali i kapacitet da ih nakon ulaska u EU ne spuste. Da, pitanje Kosova je najveća prepreka za brži ulazak Srbije u EU. Mislim da sadašnje stanje odnosa Srbije i Kosova puno više šteti Srbiji. Mislim da će EU insistirati i na snažnijoj borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala, verovatno i na nekim pitanjima ljudskih prava i demokratije. Slično je bilo i sa Hrvatskom.

Postoji li rešenje koje bi moglo da zadovolji i Beograd i Prištinu i koje je to rešenje?

Ne bih se upuštao u to pitanje. Sve o čemu se postigne dogovor među te dve države, smatram prihvatljivim. Iako, ponavljam, Srbiji je stanje sadašnjh odnosa puno veći teret i u njenom je interesu što pre završiti tu priču.

Vučić je izjavio da da dogovor podrazumeva da i jedna i druga strane podjednako izgube, da bi obe strane podjednako dobile. Kako vi čitate tu izjavu?

Tu je izjavu nemoguće tumačiti, jer ocena o tome ko šta dobija, a šta gubi zavisi o tome da li su obe strane u definisanju svojih pozicija bile realne, ili su im želje nerealne i prenaduvane. Mogu je razumeti jedino kao spremnost na dalje pregovore, što je, načelno pozitivno. Naravno, ako Vučić kao svoje polazište ima postojeću realnost, što nije uvek bio slučaj.

Foto: Nemanja Jovanović/ Nova.rs

Odnosi Beograda i Zagreba u silaznoj su putanji od promene vlasti u Srbiji, a utisak je da trenutno ne postoje kontakti državnih zvaničnika. Ko je kriv za to?

Puno sam govorio o tome kako su vladajući nacionalizmi ili barem podilaženje nacionalističkim krugovima u obe zemlje uzrokovale veliko zahlađenje odnosa. Uvek su krive vođe, vrlo blizu su im mediji, intelektualci, kulturnjaci….. A problemi su brojni, od onih vezanih za suočavanje s prošlošću, bolno pitanje nestalih, imovinski i drugi problemi građana, granice…. Najbolje bi bilo odlučno rešavati pitanje po pitanje. Sigurno, različiti narativi o ratu takođe doprinose lošim odnosima. Veliki je problem i to što politike i u Srbiji i u Hrvatskoj, međudržavne odnose, loše, često na granici uvredljivosti, koriste primarno za unutrašnje političke svrhe. To je pojava primetna u obe zemlje, rekao bih, nešto više izražena u Srbiji. Naravno, velika je i uloga medija. Iako, u obe zemlje ima i političara i medija koji razumeju da je dobra budućnost naših država i naroda nemoguća bez saradnje i dobrih odnosa. Ali, takvi kao da su danas u manjini.

Zagreb se osim sa koronavirusom, suočava sa posledicama zemljotesa. Gradonačelnik Beograda je ponudio pomoć, a i građani su putem društvenih mreža uputili podršku građanima Zagreba. Čuli smo i od predsednika Srbije koji je poručio građanima Hrvatske da im želi da se što pre izvuku iz krize. Koliko ove teške situaciji mogu da doprinesu solidarnosti u regionu i relaksaciji odnosa, pogotovo kada je reč o Srbiji i Hrvatskoj?

Svi su takvi gestovi dobrodošli. Oni pokazuju da postoji veliki broj ljudi koji bi želeli drugačije odnose naših država i naroda. Mislim da smo Tadić i ja pokazali da je moguće drugačije. I ja sam lično dobio veliki broj poruka iz Srbije i BiH s dobrim željama. Sigurno, ovi gestovi mogu pomoći. Setimo se, kad je bila ona velika poplava Save pre par godina, Hrvatska, Srbija i BiH su se međusobno pomagale, radovima, opremom, ljudstvom, ali i simboličnim gestovima od kojih posebno pamtim zajednički Band Aid poznatih muzičara iz sve tri zemlje. I nakon zaista velikog poboljšanja u odnosima Hrvatske i Srbije za vreme mandata Tadića i mene, izgledalo je da će pozitivni trend biti nezadrživ. Ali, došli su novi lideri i nove politike. Pokazalo se da ono što je dobro učinjeno nije zauvek i da, ako novi lideri imaju drugačiju politiku, lako može doći do regresije. Ipak, odnosi među tzv. običnim ljudima, kulturnim radnicima, sportistima i privrednicima, puno su bolji nego među političarima. I to ohrabruje.

Novi predsednik Hrvatske Zoran Milanović je u kampanji za predsedničke izbore nazvao Vučića „ratnim kabadahijom“. Da li biste vi tako nešto izgovorili?

Lično, nikada nisam u političkoj aktivnosti koristio takav rečnik, iako i ja imam mnoge prigovore u odnosu na sadašnju politiku i političare u Srbiji, istina i u Hrvatskoj. Milanović je drugi temperament i izjave su mu često britke, nekada i grube. Nikako ne bih rekao da su i zlonamerne. Bilo je i od vodećih srpskih političara teških reči i optužbi. Ali, bez obzira na retoriku, sasvim sigurno Srbija u Milanoviću može naći dobrog partnera s kojim će graditi bolje odnose. Milanović sasvim sigurno nije nacionalista. Naravno uz obostranu korektnost i dobru volju, mislim da Milanović može puno učiniti na unapređenju odnosa.

Hoće li Hrvatska usporavati put Srbije ka EU?

Zvanična hrvatska politika je ta da Srbiji, ali i drugim zemljama u susedstvu, treba pomoći da što pre uđu u EU, naravno, uz ispunjavanje zadatih kriterijuma. Ne mogu isključiti da će se na sceni pojaviti političari koji će možda imati neku drugu politiku. Mislim da svako razuman razume da bi eventualnom zlonamernom opstrukcijom Hrvatska pre svega naštetila sebi. A Srbija će morati razumeti da traženje ispunjenja zadanih kriterijuma, bez obzira bilo to od strane Hrvatske ili neke druge države, nikako nije opstrukcija, nego deo procesa ulaska novih država u EU. Nadam se da u Hrvatskoj nijedna vlast neće smetnuti s uma koliko je i Hrvatskoj važno da zemlje iz regiona postanu deo EU, i bezbednosno i ekonomski i na svakom drugom području.

Pratite nas i na društvenim mrežama:

Facebook

Twitter

Instagram