Foto: N1

Srpska napredna stranka prva je predala izbornu listu "Aleksandar Vučić - za našu decu", a RIK je listu potvrdio. Politički analitičar Cvijetin Milivojević i profesor na Fakultetu političkih nauka Đorđe Pavićević, slažu se u oceni da slogan predstavlja zloupotrebu dece u političke svrhe, a da se između njega i drugih elemenata s početka kampanje može naći podudarnost s kampanjama i propagandom Nacional-socijalističke radničke partije Nemačke uoči Drugog svetskog rata.

Cvijetin Milivojević istakao je gostujući na N1 da sa svojim „skromnim poznavanjem“ izbornog zakonodavstva tvrdi da naziv liste „Aleksandar Vučić – za našu decu“ predstavlja zloupotrebu dece u političke svrhe i dodaje da je „spektakularno“ da niko iz opozicije to nije primetio.

On pita odakle nekome pravo da se predstavlja kao najbolji roditelj naše dece, i dodaje da slogan sugeriše da se glasanjem protiv vladajuće većine glasa protiv svoje dece.

Milivojević primećuje da opozicija nije uočila još jednu stvar, a to je da slogan vladajuće partije predstavlja prevod slogana s kojim su nemački nacisti izašli na izbore 1934. i 1936. godine.

„Iskreno verujem da Vučić ne zna, nije informisan, ali verujem da deo njegovog izbornog štaba zna koji su bili udarni slogani Adolfa Hitlera pre nego što je postao to što je postao. Vladajuća stranka vodi strahovitu kampanju da je opozicija fašistička, Boška Obradovića nazivaju fašista Obradović, a RIK se pravi da nije odavle, što bi rekao Nele Karajlić“, ukazao je Milivojević.

Profesor na Fakultetu političkih nauka Đorđe Pavićević kaže da je zloupotreba dece u kampanji postala zabrinjavajuća.

On ukazuje i na neke druge detalje kampanje – da su izbori po drugi put (prvi je bio 2016. godine) raspisani na Vučićev rođendan, a ovaj put je sve praćeno bakljadama i drugim ceremonijama.

Upitan da li je neko smestio predsedniku Vučiću predizborni slogan, Pavićević kaže da je moguće da se ponovo dese slučajevi sa peračima prozora, da neko vidi uspešne parole, a da ne zna iz kog miljea potiču.

„Mogli bi puno paralela da nađemo sa tim vremenima i tim parolama. Kada su Gebelsa pitali šta prvo treba da se istakne u medijima, on je govorio da je to snaga pokreta. Otud gužva za potpise, masa ljudi koja hrli da nešto radi. Ne kažem da je režim fašistički, nego te matrice postoje“, objašnjava Pavićević.

U kontekstu kampanje i izbora on vidi i pojavu takozvanih narodnih patrola koje presreću migrante u Beogradu. Podseća da su se slične pojave dešavale i u nekim drugim državama, ali je sledila brza reakcija, pa su tako slične patrole sklonjene sa slovenačke granice.

Pavićević kaže da su narodne patrole deo izborne koalcije jer, kako kaže, SNS pokriva širok izborni spektar, među kojem je i „taj udarnički deo“.

„Zato nisu na udaru ovih dana“, napominje Pavićević.

Govoreći o snazi pokreta, Milićević podseća na film Trijumf volje sniman za vreme šestog kongresa Nacional-socijalističke partije Nemačke u kojem je upravo prikazana dinamika pokreta, a u kojem je pored 770 hiljada statista na ulice izvedeno i 350 hiljada građana Ninberga.