Čitam intervju Srđana Valjarevića u jučerašnjem izdanju "Nove" i sećam se koliko sam voleo "Zimski dnevnik", koliko mi je bio bitan u životu, tada sa 20 i danas sa 33 podjednako maltene. Pa i "Dnevnik druge zime", gotovo isto. Ne piše mi se, međutim, o "nežnim godinama" i sličnim glupostima, ali evo šta mi pada na pamet kada razmišljam o Valjareviću, "Zimskom dnevniku" i ovom intervjuu mog kolege Bate Nikolića.

Komentari

Vaš komentar