Foto:Nova S

Način na koji se jedan od narodnih poslanika obraćao glumici Seki Sablić verovatno najbolje pokazuje da u Srbiji danas ne možete biti protivnik režima. Jer ako ste protivnik, automatski ste državni neprijatelj. Lista onih koji nose takvu stigmu je podugačka.

Traži se državni nepijatelj. Doduše, takve u Vučićevoj Srbiji nije teško pronaći. Zato i ne postoji „državni neprijatelj broj 1“. Postoje i broj 2, 3, 4, 5. Sve u svemu, baš mnogo neprijatelja – moglo bi se zaključiti ako verujete rečima političara vladajuće stranke i prorežimskim medijima. Kao takvi žigosani su Dragan Đilas, Boško Obradović, Ivan Ivanović, pa čak i Seka Sablić.

Foto:Nova S

„U ovim sistemima da bi dobili karakteristike državnog neprijatelja trebate sa argumentima ili bez njih da kritikujete one stubove režima i da to konrektno presirate na njegove ključne nosioce. Za status narodnog, odnosno, državnog neprijatelja neophodno je da vam se biografija ili njeni delovi dovedu u pitanje, da se interes odbrane građana i njihovih interesa dovode u pitanje, i dana taj načun sa pravom ili bez prava budete satanizovani ili sklonjeni iz okvira nečega što bi bio kakav takav pristojan socijalno-politički dijalog“, rekao je  prof. dr Zoran Stojiljković sa Fakulteta političkih nauka.

Zoran Stojiljković Foto:Nova S

Ipak, od svih koji su prošli ovakvo targetiranje od strane režima, Dragan Đilas je taj koji je verovatno najduže na naprednjačkoj poternici.

Ja mislim da je državni neprijatelj u Srbiji danas onaj deo naroda koji želi da živi bolje i drugačije, posebno oni koji javno govore da ono u čemu danas živimo ne valja, rekao je lider Stranke slobode i pravde Dragan Đilas.

„Kao čovek koji sam najviše napadan i to već osam  godina, možda bih mogao da se kandidujem za tu laskavu titulu u ovom režimu, ali mislim da su više pod napadom neki obični ljudi za koje mi i ne znamo, a koji su ugroženi poslom, pretnjama batinama, ucenama i sve ostalo što se u Srbiji na žalost svaki dan dešava“, ukazao je Đilas.

Dragan Đilas Foto:Nova S

Naravno, da biste zaista delovali protiv interesa države potrebno je da ispunite neke druge uslove.

“ Ako nema tih elemenata – ne pozivaš na nasilnu promenu, ne dovodiš u pitanje osnovna ljudska prava, ne diskriminišeš nikoga po  boji kože, i ne pozivaš na promenu poretka, nema nikakvog osnova da budeš tretiran kao državni neprijatelj“, ukazuje prof. dr Stojiljković.

Đilas misli da mi  živimo u jednom ozbiljnom medijskom i političkom koncentracionom logoru i da je razlika u odnosu na 30-te godine prošlog veka što ne mogu to fizički da rade, ali nas ubijaju socijalno, ekonomski i emotivno,“ jer čoveka mora da pogađa kad sve to sluša i kako ga jedan deo naroda na ulici gleda“.

Prema njegovom mišljenju, to jeste jedan problem koji nije svojstven demokratskim zemljama i jeste problem za koji nemate odgovor, jer na jedan apdejtovani fašizam ne postoji lagan odgovor koji to može da reši.

Stojiljković dodaje da u Srbiji sve funkcioniše po sistemu – država to sam ja, a moj neprijatelj je i neprijatelj države.

Ceo prilog novinara TV Nova S Marka Novičića možete pogledati ovde:

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Ostavi prvi komentar