Oglas

profimedia-0945992831
Ajkula - ilustracija / Nano Calvo / VWPics / Profimedia

Ova vrsta ajkule nikada nije fotografisana živa, jedva da je bilo dokaza o njenom postojanju, a onda je jedan ribar je za nedelju dana ulovio 17 jedinki

autor:
27. avg. 2026. 10:22

Gangekska ajkula živi u mutnoj vodi sa manjim sadržajem soli i jedna je od samo tri vrste rečnih ajkula na svetu - a u divljini ju je gotovo nemoguće videti.

Oglas

Nikada nije fotografisana dok je bila živa. Jedini dokaz kojim biolozi raspolažu jeste kada se neka jedinka pronađe uginula kao slučajni ulov. Čak i tada možda pronađu samo peraje, piše CNN.

Ova kritično ugrožena vrsta živi u delovima Pakistana, Indije, Bangladeša, Malezije i Mjanmara, ali se smatra da se većina populacija smanjuje. Prema proceni IUCN Crvene liste ugroženih vrsta, preostalo je oko 240 odraslih jedinki. Poslednje objavljeno opažanje gangekske ajkule u blizini istoimene reke zabeleženo je 2017. godine.

Međutim, posle decenija sporadičnih opažanja širom Južne i Jugoistočne Azije, poslednje veliko stanište gangekske ajkule možda je pronađeno u udaljenom delu Indonezije. Nova terenska istraživanja sada pružaju novu nadu da bi ova vrsta tamo mogla imati budućnost.

Istraživačka ekspedicija na Borneu

Godine 2023. istraživač Majkl Grant sa Univerziteta Džejms Kuk u Australiji predvodio je istraživačku ekspediciju zajedno sa partnerima sa Univerziteta Borneo Tarakan i Univerziteta Hasanudin u Severnom Kalimantanu.

Nije bilo poznato da indonežanski deo Bornea spada u područje rasprostranjenosti ove ajkule. Međutim, tokom posete selu na obali reke Sesajap, Grant je upoznao ribara koji je slučajno ulovio 17 gangeskih ajkula za samo nedelju dana. To je više jedinki nego što ih je širom sveta identifikovano tokom prethodnih 20 godina, rekao je Grant.

„Sumnjali smo da još žive u rekama Bornea, ali niko nikada nije otišao da ih traži“, rekao je.

profimedia-0311182144
Ganges shark / First Collection / Alamy / Profimedia

„Bilo je to tako uzbudljivo i važno otkriće“, rekao je Benaja Simeon, indonežanski doktorand na Univerzitetu Čarls Darvin, koji je učestvovao u ekspediciji.

Simeon je ranije viđao druge vrste rečnih ajkula u netaknutim područjima udaljenog Severnog Teritorijuma Australije.

„Iskreno, nisam mislio da u Indoneziji još postoji takvo stanište, posebno u Severnom Kalimantanu, s obzirom na našu veliku populaciju i pritiske koje stvaraju rudarstvo, plantaže palminog ulja i drugi vidovi razvoja“, rekao je.

Ovo otkriće navelo je Specijalističku grupu za ajkule pri Komisiji za opstanak vrsta Međunarodne unije za zaštitu prirode (IUCN SSC) da reku Sesajap 2024. godine proglasi važnim područjem za ajkule i raže (Important Shark and Ray Area – ISRA).

U maju se tim istraživača vratio kako bi dodatno istražio područje i pokrenuo zaštitu onoga što Grant naziva „potencijalno poslednjom održivom populacijom na svetu“.

„Bio je to ogroman uspeh“, rekao je, dodajući da je većina zajednica sa kojima su razgovarali „bila spremna da bude čuvar ove vrste“.

Problem slučajnih ulova

Srećom, Grant smatra da je malo verovatno da će ova populacija biti namerno eksploatisana.

„Ne čini se da od nje zavisi nečija egzistencija niti da ima neki kulturni značaj“, objasnio je. Meštanima se, kako je rekao, ne dopada njen ukus, a njena tanka peraja nisu zanimljiva azijskom tržištu ajkulinih peraja. Dodao je da je rizik od krivolova ili krijumčarenja ove životinje mali.

Nažalost, ajkule i dalje stradaju kao slučajni ulov, a postoji mogućnost da se situacija pogorša.

Ribar koji je 2023. godine ulovio 17 gangeskih ajkula koristio je udicu i strunu, kojima se u reci love grgeči i ribe iz porodice Sciaenidae, rekao je Grant. U razgovoru sa istraživačima rekao im je da je ajkule lovio i mrežom stajačicom, što je, kako je Grant primetio, neuobičajen način ribolova za to područje.

Međutim, problem slučajnog ulova veći je od jednog ribara. Terensko istraživanje iz 2026. godine donelo je dodatne dokaze o prisustvu gangeskih ajkula, čime je ukupan broj jedinki pronađenih tokom obe ekspedicije dostigao 43. Ipak, većina dokaza bila je u obliku peraja pronađenih kako se suše u selima. Nije jasno kako su te ajkule uginule.

„Ribarstvo može biti veoma promenljivo“, dodao je Grant. Pretpostavio je da bi ribari mogli da pređu na lov druge vrste i pritom koriste opremu koja povećava verovatnoću slučajnog ulova gangeskih ajkula.

Grant smatra da je od ključne važnosti uvođenje zakonskih propisa, bilo kroz zabranu određene ribolovne opreme, bilo kroz uspostavljanje zona u kojima je ribolov zabranjen, pre nego što se ribolovne prakse promene.

Sara Fauler, naučna savetnica Fondacije Save Our Seas, koja nije učestvovala u istraživanju, rekla je da je broj gangeskih ajkula pronađenih u Severnom Kalimantanu „neverovatan“.

Fauler je zabrinuta da bi ova populacija mogla postati žrtva rastuće pretnje od slučajnog ulova – višemilijarderske industrije ribljih mešura koja je u porastu. Riblja mešura, odnosno osušeni riblji plivajući mehur, predstavlja delikates u Kini, a deo zaliha potiče iz ilegalnog ribolova.

Fauler je rekla da je iz neformalnih izvora čula da kočari ulaze u područja Kalimantana u kojima se generacijama održivo obavljao ribolov.

„Industrija ribljih mešura ima mnogo širi raspon slučajnog ulova od ribolova radi ajkulinih peraja“, rekla je. Jedna od vrsta koja se lovi zbog plivajućeg mehura, dodala je, jeste riba iz porodice Sciaenidae.

„Gangekska ajkula... definitivno je na udaru“, dodala je Fauler.

Kako ih zaštititi?

Kako zaštititi vrstu koju je gotovo nemoguće proučavati? Upravo sa tim problemom suočavaju se stručnjaci koji rade sa gangeskim ajkulama.

„Još uvek imamo veoma malo podataka o ovoj vrsti, ali istovremeno trkamo se sa vremenom kako bismo sprečili njeno izumiranje“, rekao je Simeon.

Dr Fahmi, glavni istraživač pri indonežanskoj Nacionalnoj agenciji za istraživanje i inovacije, takođe je učestvovao u majskoj ekspediciji. On je istakao da činjenica da je vrsta nedostižna ne predstavlja prepreku za njenu zakonsku zaštitu. Indonezija je već zaštitila testerastu ribu i vrstu raže Kai stingaree, koje su izuzetno retke - ova raža je do sada zabeležena samo dva puta.

Rekao je da će tim svoje nalaze i preporuke podeliti sa lokalnom vladom, odakle bi pitanje moglo biti podignuto na nivo „nacionalnog prioriteta“, što bi moglo dovesti do uvođenja propisa.

Proces će uključivati i javne konsultacije, kao i procenu mogućeg uticaja zaštitnih mera na seoske zajednice koje imaju malo mogućnosti za zaposlenje van ribarstva.

Grant je pravni put ka zaštiti gangeskih ajkula opisao kao „prilično jednostavan slučaj“, ali je Fahmi bio oprezniji.

„Vlada mora da ima sveobuhvatne podatke o statusu vrste, njenoj rasprostranjenosti, kretanju brojnosti populacije, pretnjama, trenutnoj upotrebi i značaju za lokalne zajednice, ali takvih informacija i dalje nema dovoljno“, rekao je.

On je sugerisao da bi zaštita određenih područja mogla biti efikasnija od mera usmerenih isključivo na jednu vrstu, budući da gangekska ajkula u Severnom Kalimantanu deli stanište sa vrstama koje su već zaštićene, uključujući iravadske delfine i džinovske slatkovodne raže.

Zakonska zaštita je jedno, a obezbeđivanje njenog sprovođenja nešto sasvim drugo. Tim je 2023. godine anketirao 221 ribara u Severnom Kalimantanu i otkrio da je samo jedan znao da su tri vrste raža na tom području zaštićene na nacionalnom nivou.

Simeon je rekao da, iako pre 2023. godine nije bilo naučnih zapisa o gangeskim ajkulama u ovom području, meštani su sigurno generacijama znali za njih.

„Za mene je ovo dobar podsetnik da savremena nauka ne može da funkcioniše sama“, rekla je.

Indonežanska naučnica rekla je da spremnost lokalnog stanovništva da zaštiti ovu vrstu „mora biti podržana naukom i državom“. Zalagаlа se za podsticaje poput boljih obrazovnih ustanova, zdravstvene zaštite ili drugih usluga.

„Zaštita prirode biće mnogo održivija ako zaštita ove vrste donosi i opipljivu korist ljudima koji žive zajedno sa njom“, dodao je.

Dok su druge populacije gangeskih ajkula možda već gurnute preko ivice opstanka, postoji nada da je populacija pronađena na severoistoku Bornea dovoljno brojna da predstavlja poslednju šansu za opstanak ove vrste.

Zaštita ove vrste biće izazovna, ali ne i nemoguća, smatra Simeon.

„Mislim da je važno sačuvati tu nadu. Sada znamo da ova populacija postoji i to nam daje priliku da delujemo pre nego što bude prekasno.“

Grant, kao i mnogi stručnjaci iz njegove oblasti, rekao je da nikada nije video živu gangeksku ajkulu. Ono što će se dogoditi u reci Sesajap moglo bi odlučiti da li će je ikada videti.

Pratite nas na društvenim mrežama:

Koje je tvoje mišljenje o ovoj temi?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare