Keri En priznala je da ju je tokom godina više puta mamila znatiželja da zaviri u tajanstvenu kutiju, ali to nikada nije učinila. Kada se približio poseban datum, deca su je nagovorila da je otvori, a trenutak su zabeležila na TikToku.
Još 2000. godine, na jednom od druženja pre venčanje, Keri En je od svoje kume dobila malu kutiju, zalepljenu trakom. Na vrhu je stajala poruka: „Ne otvaraj do 29. jula 2025.“ – datuma njenog 25. bračnog jubileja. Kutija je u međuvremenu sa njom i suprugom, vojnikom, putovala širom sveta: iz Vašingtona u Kaliforniju, iz Virdžinije u Čikago, pa čak i u Evropu i na Karibe.
Iako ju je radoznalost često obuzimala, uvek je uspevala da odoli. Čak je i šarena dekoracija iz 2000. godine samo pojačavala želju da zaviri unutra. Ipak, kako se jubilej približavao, deca su je nagovorila da otkrije sadržaj, i sve podeli s drugima. Snimak otvaranja kutije sakupio je više od 238 hiljada lajkova i na hiljade komentara.
U početku nije imala pojma šta može da očekuje, možda neku šalu, možda stare fotografije. Umesto toga, unutra je našla gomilicu čestitki. Najpre je pomislila da su sve od njene kume. Ali ubrzo je primetila različite rukopise: „Prepoznala sam sestrin rukopis, a onda i mamin,“ ispričala je kroz suze. Njena majka preminula je pre osam godina, pa je pronalaženje njenog pisma bilo neprocenjivo.
Keri En veruje da su poruke pisane i ostavljene u kutuju upravo u kući njene majke: „Sećam se nas na terasi i pitam se gde je tada sakrivala ovu kutiju.“
Čestitke su sadržale i male iskrice sećanja iz 2000. godine, tadašnje cene goriva, internet pakete, sportske vesti, modne trendove i beleške o svakodnevici. „Oh, tada smo svi mislili da će doći kraj sveta, da će kompjuteri prestati da rade,“ prisetila se kroz osmeh.
Njena kuma, i dalje jedna od najbližih prijateljica, osoba je koju je upoznala na času matematike u sedmom razredu. „U srednjoj školi bile smo nerazdvojne,“ kaže Keri. Naučna istraživanja potvrđuju da obnavljanje dragih uspomena, baš kao što je ona doživela, može smanjiti emocionalni stres i pomoći u borbi protiv osećaja usamljenosti i otuđenosti.
Poklon je čak podstakao novu porodičnu tradiciju: „Moj muž i deca su rekli, zašto ne bismo uzeli istu kutiju, precrtali 2025. i napisali 2050?“ priča Keri.
I gledaoci na internetu bili su dirnuti. „Ljudi često ne shvataju koliko je ovakav gest neverovatan. Važno je jer znači nešto tebi – i to je ono što se računa,“ napisala je jedna korisnica. Drugi su istakli koliko je dragoceno prepoznati rukopis svojih najbližih i koliko bi im takav poklon ispunio srce radošću.
Ova priča dokazuje da prava darivanja nisu materijalna. To su uspomene, ljubav i povezanost koji nas prate kroz vreme – i iznenade nas baš onda kada nam je najpotrebnije.
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare