Zbog ličnog iskustva sa alkoholom, Kori Voren veruje da lako može da proceni ko je postao zavisnik, a ko može da pije povremeno i bez problema. On smatra da postoje tri velike razlike između onih koji piju samo ponekad i u društvu od onih koji su skloni preterivanju, pa ih je podelio sa svojih 228.000 pratilaca na YouTubeu.
„Ako ste se pronašli makar u jednoj od te tri stvari, znajte da niste sami“, rekao je Kori u videu. „Znam kako to izgleda.“
Kori, iz Mičigena, rekao je da je „upao u kandže zavisnosti od droga i alkohola u ranim godinama života“. Nakon nekoliko boravaka na rehabilitaciji, uspeo je da se potpuno otrgne od alkohola 2011. godine, što je ogroman uspeh za nekoga ko je bio u zavisnik.
Danas je vlasnik biznisa, motivacioni govornik i osnivač humanitarne organizacije koja pomaže ljudima u borbi sa zavisnošću. Otac je dvoje dece i izgradio je veliku onlajn zajednicu deleći svoje iskustvo o trijeznosti na društvenim mrežama.
U videu koji je objavio u avgustu, Kori je objasnio zašto ljudi greše kada misle da je alkoholičar „samo neko ko pije previše“.
„Razlika nije u tome koliko pijem, već kako pijem“, rekao je. „Ljudi koji piju „normalno“ imaju razlog da ne piju. Možda zato što deca rano ustaju, zato što sutra rade ili žele da vežbaju ujutru. Šta god da je u pitanju, imaju razlog da ne piju.“
S druge strane, Kori je uvek imao razlog da pije.
„Loš dan? Pijem. Nervozan sam? Pijem. Posvađam se sa ženom? Pijem. Dogodi se nešto lepo i želim da proslavim? Opet pijem. Vidite, ljudi koji nisu zavisnici imaju razloge da ne piju, a ja sam imao svaki mogući razlog da pijem.“
Takođe, veruje da postoji ogromna razlika u kontroli između tih grupa.
„Ljudi koji nisu zavisnici mogu da popiju jedno, dva pića i da stanu. Znaju kada je dosta. Ja taj prekidač nikada nisam imao, alkohol je odlučivao kada je dosta. Ako je piće bilo ispred mene, pio sam ga. Ako je bila gajba, pio sam dok ne nestane. Ako je bila flaša, nisam stajao dok se ne isprazni. Prestajao sam samo kada bi boca bila prazna, kada bih se onesvestio ili izgubio svest.“
Treća i poslednja razlika, kaže Kori, jeste to što ljudi koji nisu zavisni gotovo nikada ne preispituju svoj odnos prema alkoholu.
„Ljudi koji nisu alkoholičari se ne pitaju da li imaju problem sa alkoholom. Ne bore se sa mišlju da možda ne bi trebalo da piju“, objašnjava.
„A ja sam se stalno pitao: ‘Da li je ovo dobro za mene? Jesam li siguran da treba da pijem? Možda preterujem… možda sam alkoholičar, možda treba da prestanem.’ To su pitanja koja ljudi koji nemaju problem sa alkoholom nikada sebi ne postavljaju. A ja sam ih postavljao stalno.“
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare