40 godina je svakog dana sadio po jedno stablo - vlast je saznala za šumu tek kad je krdo slonova ušlo u nju

Sve je počelo 1979. godine, kada je tada šesnaestogodišnji mladić na peščanom sprudu pored reke Bramaputre u indijskoj saveznoj državi Asam pronašao stotine uginulih zmija. Uginule su zbog nesnosne vrućine, jer na tom području nije bilo nijednog drveta koje bi im pružilo hlad.

Taj prizor naveo ga je na odluku koja će obeležiti njegov život. Počeo je da sadi po jednu sadnicu svakog dana, ne sluteći da će decenijama kasnije stvoriti šumu veću od njujorškog Central parka, piše N1info.ba.

Šuma je rasla iz dana u dan

Pajeng je najpre sadio bambus, biljku koja brzo raste i lako se prima. Radio je potpuno sam, bez finansijske pomoći, podrške vlasti ili bilo kakvog zvaničnog projekta. Svakog dana odlazio je na isto mesto i sadio nova stabla.

Kako je šuma rasla, počeo je da sadi i druge vrste drveća kojima je bilo potrebno više nege. Vodu je donosio ručno, a od bambusa je pravio jednostavne konstrukcije koje su omogućavale postepeno navodnjavanje mladih sadnica. Zbog svoje misije čak je napustio školovanje kako bi se u potpunosti posvetio pošumljavanju.

Vremenom je priroda preuzela svoj deo posla. Drveće je počelo da širi seme, a šuma je nastavila da se obnavlja bez ljudske pomoći.

Vlasti nisu ni znale da šuma postoji

Godinama niko nije primećivao šta nastaje na rečnom sprudu. Tek 2008. godine vlasti su sasvim slučajno otkrile šumu. Krdo od oko stotinu divljih slonova ušlo je u šumu i privuklo pažnju lokalnih službi, koje su tada prvi put shvatile da je na tom mestu izrasla ogromna šuma.

Danas slonovi u njoj redovno borave po nekoliko meseci godišnje, a u šumi se rodilo i više mladunaca. Za Pajenga je to bio dokaz da je njegov trud imao smisla – šuma je postala pravi ekosistem koji više nije bilo moguće ignorisati.

Dom brojnim životinjskim vrstama

Šuma danas nosi naziv Molai, prema Pajengovom nadimku, i prostire se na oko 550 hektara, što je površina veća od Central parka u Njujorku.

U njoj danas žive bengalski tigrovi, indijski nosorozi, jeleni, majmuni i više od 300 vrsta ptica. Bambus prekriva više od 300 hektara, a ovo područje postalo je jedno od najvažnijih utočišta za brojne biljne i životinjske vrste.

Za izuzetan doprinos zaštiti prirode Jadav Pajeng je 2015. godine odlikovan priznanjem Padma Šri, jednim od najviših civilnih odlikovanja u Indiji. Nekoliko godina ranije dobio je i nadimak „Šumski čovek Indije“, koji mu je dodelio Univerzitet u Delhiju.

Pajeng i danas nastavlja da sadi drveće, a najavio je da želi da pošumi još nekoliko hiljada hektara duž obala reke Bramaputre.