Ima li ijedne institucije u ovoj zemlji da njena svrha i delovanje nije spala na entuzijazam pojedinca, koji će, posledično, u skladu sa „iskakanjem“ iz zadatih pravila nenormalnosti posle platiti cenu? Izgleda da nema. Najnoviji primer je vezan za Srpsku pravoslavnu crkvu, gde je najhrišćanskiji i najljudskiji gest jednog njenog vladike, arhiepiskopa i mitropolita žičkog Justina, koji je pod krov manastira Studenica primio studente iz Novog Pazara koji pešače za Novi Sad izazvao dramu.