Nekad nisam volela jutro. Zapravo, volela sam ga samo ako sam pokrivena preko glave, ostavljena na miru, da se pridignem tek oko podneva. Nekad sam mislila da je petak bez izlaska za penzionere, a sad mnogo volim da sam baš tad kod kuće, planiram vikend, pijem kafu, trčim, odmaram telo, slušam radio, čitam novine, stavljam maske na lice i trijumfalno odlučnim pokretima skidam nausnice. Nekad sam mislila da se moj odnos prema nekim ljudima nikad neće promeniti. A jeste.

Komentari

Vaš komentar