FOTO: Flickr / Kenny Holston

Ima li Srbija dovoljan broj lekara? Država kaže - ima, pacijenti na svojoj koži osećaju da ih nema, a Lekarska komora Srbije tvrdi da ih u ukupnom broju ima dovoljno, ali da nisu dobro raspoređeni.

autor: Bojana Milovanović

Sa druge strane, predstavnici sindikata izričito tvrde da Srbiji nedostaje više hiljada lekara i čak 10.000 medicinskih sestara. Šta je argumentacija jedne, a šta druge strane?

Državni sekretar u Ministarstvu zdravlja Berislav Vekić kaže za Nova.rs da ne postoji precizan podak o tome koliko lekara je otišlo iz Srbije proteklih godina, ali se procenjuje da je taj broj između 500 i 600 na
godišnjem nivou. Tvrdi da je sve u najboljem redu kada je reč o kapacitetima.

Država: Nema nikakvih problema

„Mi trenutno nemamo nikakvih problema po pitanju zdravstvenih radnika i lekara. Na birou je negde oko 2.500 mladih lekara, takođe, imamo i određen broj medicinskih sestara“, kaže Vekić.

„Radimo maksimalno koliko možemo na popuni naših kadrovskih planova, na zapošljavanju što je moguće većeg broja lekara i medicinskih sestara i smanjenju nemedicinskog kadra. Politika jeste zaposliti i osposobiti što je god moguće veći broj lekara i medicinskih sestara, njima prepustiti bolnice.

Foto: Medija centar Beograd / Berislav Vekić, državni sekretar u ministarstvu zdravlja

 

Prethodnih decenija smo imali izuzetno visok procenat nemedicinskog kadra u zdravstvenim ustanovama, iznosio je praktično 30 odsto. Mi smo to spustili na ispod 20 posto i idemo na dalje smanjenje, odnosno autsorsovanje nemedicinskog dela zdravstvenog segmenta u Srbiji“, tako objašnjava Vekić trenutno zdravstveno stanje srpskog zdravstva.

Ističe da je od 2014. uloženo više od 10 milijardi dinara za opremanje i uređenje prostora u zdravstvenim ustanovama.

„Prošle godine smo zaposlili 6.277 zdravstvenih radnika u sistemu zdravstvene zaštite“, navodi Vekić.

Sindikat: Ispod standarda EU

„Srbiji nedostaje više od 12.000 medicinskih radnika – oko 10.000 sestara i 2.000 lekara najrazličitijih specijalnosti“ – tako u jednoj rečenici dijagnozu srpskog zdravstva uspostavlja predsednik Sindikata zaposlenih u zdravstvu i socijalnoj zaštiti Zoran Savić.

Nadležno Ministarstvo zdravlja, kao „prepisanu terapiju“, već neko vreme pokušava da dodatnim zapošljavanjem popuni nedostatke, ali to još uvek nije dovoljno, tvrdi Savić.

„Nedostaju nam anesteziolozi, radiolozi, pedijatri, ginekolozi…“, upozorava on, a kao posebno alarmantnu ističe i činjenicu da postoji veliki broj specijalista koji su pred odlaskom u penziju, a u dogledno vreme neće imati ko da ih zameni.

„Deficit već postoji, a ukoliko se ništa ne uradi, problem će postati još vidljiviji i veći u narednih 5 do 10 godina“, ukazuje Savić.

On navodi da bi, prema standardima Evropske unije, na 100.000 stanovnika trebalo da bude 340 lekara, a Srbija ih ima oko 250. Evropski standard je između 850 i 880 medicinskih sestara na 100.000 stanovnika, a Srbija ih ima oko 570.

Foto: Medija centar Beograd / Zoran Savić, predsednik Sindikata zaposlenih u zdravstvu i socijalnoj zaštiti /

 

Glavna posledica su, ističe Savić, liste čekanja.

„Na pojedine intervencije, poput operacije katarakte ili kuka, čeka se i do dve godine“, navodi samo jedan od primera koji pokazuje koliko pacijenti ispaštaju zbog deficita zdravstvenih radnika.

Nije potrebno neko posebno istraživanje, dovoljno je otići na sajt Instituta za onkologiju i radiologiju, pa videti da i tamo postoje liste čekanja. Spiskovi sa inicijalima pacijenata koji na operaciju štitne žlezde čekaju i do godinu dana.

Komora: U skladu sa standardima EU

Sa druge strane, direktor Lekarske komore Srbije (LKS) Milan Dinić tvrdi da Srbija u ukupnom zbiru ima dovoljan broj lekara. Statistika Lekarske komore pokazuje da u Srbiji postoji ukupno 33.924 lekara sa licencom i završenim Medicinskim fakultetom.

Od ukupnog broja, specijalizacije ima 22.830 lekara, a bez specijalizacije je njih 11.094. Starosna struktura lekara je takva da mlađih od 65 godina ima 29.810 i to su, tvrdi Dinić, brojevi koji su dovoljni i u skladu sa sastandarima Evropske unije.

Posebna tema je, ocenjuje sagovornik portala nova.rs, to kako su oni grupisani.

Foto: Screenshot N1 / Milan Dinić, direktor Lekarske komore Srbije

 

„Lekari su koncentrisani i grupisani u kliničkim centrima i velikim gradovima, a to su Beograd, Novi Sad, Kragujevac i Niš. Najveći broj lekara, ali i najveći broj građana živi i radi u tim većim gradovima, a mi imamo obavezu da zdravstvenu zaštitu pružimo na celoj teritoriji Srbije, tako da sigurno postoje neki regioni i delovi zemlje, koji, usled problema depopulacije, imaju i problem sa manjim brojem lekara i svih drugih službi“, naveo je Dinić.

Na pitanje kako to da se podaci i slika koju o kapacitetima srpskog zdravstva nude sindikati i Lekarska komora toliko razlikuju, Dinić odgovara da je to, verovatno, zbog toga što predstavnici sindikata u obzir uzimaju isključivo zaposlene u državnim ustanovama, a ne i u privatnom sektoru.

Ukupne brojke i statistika u praksi, ipak, mogu da izgledaju drugačije. Evidencija Lekarske komore pokazuje da je oko 23.000 lekara stalno zaposleno u državnom zdravstvu, a oko 4.000 u privatnim zdravstvenim ustanovama.

„Rumunski scenario“

Nešto drugačiji i alarmantniji ton celoj priči daje predsednik Novog sindikata Kliničkog centra Srbije Živorad Mrkić, koji tvrdi da bi, kada bi se striktno poštovali standardi, inspekcije, zbog nedostatka radne snage, morale da zatvore pojedina odeljenja, ali i čitave bolnice u Srbiji.

„U Kliničkom centru Srbije, pojedini lekari specijalisti dnevno obave i do 40 pregleda, a u vreme praznika i u sezoni odmora, dešava se da, na pojedinim odeljenjima opšte nege, jedna medicinska sestra mora da brine i o više od 20 pacijenata“, navodi Mrkić.

Sagovornik portala nova.rs kao problem vidi i to što ne postoji precizna statistika o odlasku zdravstvenih radnika iz Srbije i ističe da se nijedna nadležna institucija time ne bavi na pravi, sistematičan način.

Foto: Medija centar / Živorad Mrkić, predsednik Novog sindikata Kliničkog centra Srbije

 

Podseća da je jedino Fiskalni savet izneo podatak da je od 2015. do 2017. Srbiju napustilo oko 6.500 zdravstvenih radnika.

„Taj broj se svakako povećava i tek će se povećavati kada u Nemačkoj na snagu stupi novi zakon koji će od 1. marta dodatno olakšati zapošljavanje“, predviđa Mrkić i dodaje da u Nemačkoj vlada jagma za medicinskim sestrama, jer ih nedostaje još oko 20.000.

Mrkić priznaje i da nije Srbija jedina zemlja u okruženju koja se suočava sa deficitom radne snage u zdravstvu, pa pominje primer Rumunije koja se sa odlaskom lekara i sestara suočila po ulasku u Evropsku uniju.

Ipak, on ističe da je Rumunija uspela da osmisli efikasan način da se sa time izbori i da bi takav „rumunski scenario“ mogla da primeni i Srbija.

Naime, predsednik Novog sindikata Kliničkog centra Srbije podseća da je Rumunija donela trogodišnji nacionalni plan kojim se, u tačno određenim rokovima, povećavaju plate lekarima i medicinskim sestrama.

Mrkić navodi da se taj plan u Rumuniji narednih meseci privodi kraju i da je rezultirao smanjenjem odlaska zdravstvenog osoblja za čak 80 odsto.

On je precizirao da su prema “rumunskom scenariju” u protekle tri godine lekarima plate povećane sa prosečnih 1.000 evra na cifru između 2.700 i 3.500 evra, zavisno od specijalizacije, a da su rumunske medicinske sestre imale su platu od 500 evra, dok sada ona iznosi 1050 evra.

Liste čekanja i odlasci

Direktor LKS Milan Dinić ocenjuje i da postoji preopterećenost lekara, posebno u urbanim sredinama, a rešenje vidi u optimizaciji broja lekara i zdravstvenih ustanova.

Komentarišući liste čekanja za pojedine intervencije, Dinić ističe da to „nije srpski izum“ i smatra da bi problem mogao da bude rešen većom uključenošću privatne prakse.

“Lekarska komora smatra da će u budućnosti biti formiran jedinstven zdravstveni sistem, koji će pružiti mogućnosti pacijentima da koriste zdravstvene usluge, bez obzira na to ko je vlasnik zdravstvene ustanove i da će kvalitet biti nešto što će opredeljivati pacijente”, naveo je Dinić, koji ističe i važnost razmene informacija između privatnog i državnog zdravstvenog sektora, kako bi se formirala efikasnija mreža, a sve u korist pacijenata.

Lekarska komora Srbije u javnosti se najčešće pominje zbog sertifikata koji se izdaju kao potvrda da se neki lekar nije našao pred Sudom časti. Dinić ističe da ti sertifikati nikako ne mogu da posluže kao validan pokazatelj toga koliko lekara odlazi u inostranstvo.

“Neke zemlje traže taj sertifikat, neke ne traže, a najveći broj tih sertifikata se izdaje kolegama koji slobodnim danima ili vikendom rade u Crnoj Gori ili Bosni. Postoje kolege koje u nekim zemljama rade privremeno na godinu dana ili šest meseci, a postoje i oni koji bi želeli trajno da napuste Srbiju i isele se. Koliki je taj broj to niko ne može da kaže”, objašnjava Dinić.

On navodi i da poslednjih godina nema većih varijacija u broju izdatih sertifikata i da se ta brojka kreće između 700 i 800.